Ne zaboravi: Bog je stvorio svijet kao dobro mjesto u kojem ga možemo upoznati i u kojem nas on može blagosloviti, ali mi smo se pobunili i uveli zlo u svijet. Zato je Bog odabrao jednu osobu, Abrahama, od koje će stvoriti narod Izrael, tako da kroz taj jedan narod može spasiti sve narode. Stari zavjet je priča o njima – priča o tome kako Bog priprema taj narod da bi on sâm mogao postati ljudsko biće rođenjem po ženi iz Izraela. Ovo je učinio zato da bi postao Spasitelj i Kralj cijelom ljudskom rodu, ispunjavajući tako svoj prvotni naum za nas: da ga poznajemo i da nas blagoslovi.
Temelji – Obitelj – Ispunjenje i promašaj
Kralj – Kraljevstva
Izbačeni – Vraćeni
Što trebam raditi kad ne razumijem nešto?
Kad god proučavaš Bibliju, moraš to činiti u razgovoru s Bogom. Bog nam je dao Bibliju da bismo ga mogli upoznati. Osim toga, on je poput šefa koji baca na stol priručnik firme novom zaposleniku na izlasku iz prostorije i govori: “Ovo su upute. Pročitaj ih da bi shvatio što mi radimo i što ti trebaš raditi. Kad završiš, potraži me.” On želi da ga poznajemo i pomoći će nam kad god ga zamolimo. Dakle, dok čitaš, čini to u razgovoru s Bogom. Ako nešto ne razumiješ, zamoli za pomoć i nastavi čitati i razmišljati o tome. Možeš zamoliti zrelijeg brata ili sestru u Kristu za pomoć. Ako i dalje ne razumiješ, možeš pretpostaviti da je to nešto što će te Gospodin naučiti jednoga dana, a ne upravo sada – nije presudno da sve potpuno razumiješ. Samo se pouzdaj u Boga i nastavi.
Zar Isus nije pokazivao neslaganje sa Starim zavjetom?
U Propovijedi na gori Isus je rekao: “Čuli ste da je rečeno: ‘Oko za oko i zub za zub'” i zatim ispravlja ovaj nauk govoreći: “Ali ja vam kažem: Ne opirite se zlomu! Naprotiv, udari li te tko po tvojemu desnom obrazu, okreni mu i drugi” (Mt 5,38-39). S obzirom na to da je načelo “oko za oko” iz Starog zavjeta, ovo zvuči kao da je rekao da je Stari zavjet u krivu. Međutim, Isus zapravo ne govori o tom retku iz Starog zavjeta. On govori o tome što su ljudi rekli o tom retku. “Oko za oko” bio je poziv na proporcionalan i razuman odgovor na ozljedu. Ovo je bilo dano kao granica odmazde i s namjerom da zaustavi spiralne cikluse osvete koji se tako često javljaju. Neki učitelji okrenuli su ovo naglavačke i iskoristili ove retke kao opravdanje za osvetu, unatoč tome što Stari zavjet izričito daje upute ljudima da se ne osvećuju (Lev 19,18). To je ono s čime se Isus ne slaže. Osim toga, on nadilazi ono što se naučava u ovom retku tako što opisuje kako će osoba koja doista razumije stvarnu prisutnost i blizinu Božju prirodno reagirati na uvredu (s obzirom na to da je pljuska više uvreda nego napad).
Ako pročitaš cijelu propovijed u Mateju 5-7, vidjet ćeš da Isus u svom uvodu kaže da nije došao ukinuti Stari zavjet (Mt 5,17). U Isusovo vrijeme mnogobrojni nauci Starog zavjeta zloupotrebljavani su ritualističkim ili legalističkim shvaćanjem. To je sprječavalo da Zakon stvara dobre učinke, kako je zapravo trebao. O tome se zapravo radi u njegovim brojnim “ispravkama” Starog zavjeta. Isus nikada nije rekao da je Stari zavjet u krivu, nego samo da su ga ljudi pogrešno protumačili.
Zar stručnjaci ne govore da je Stari zavjet nepouzdan?
Ovo je tema koja je uznemirila mnoge i o njoj se može reći mnogo toga. Međutim, konačan odgovor je vrlo jednostavan. Isus se prema Starom zavjetu odnosio kao prema nečem potpuno pouzdanom. Često ga je citirao i pozivao se na nj i nikada nije izrekao ni jednu sumnju u njegovu potpunu vjerodostojnost. Ponašao se prema njemu kao prema samoj Božjoj riječi. Čak je rekao da je Pismo pouzdano i da se “Pismo… ne može dokinuti” (Iv 10,35). Već znaš da je Pismo o kojem Isus govori zapravo Stari zavjet.
Imamo kopije Starog zavjeta iz Isusovog vremena i one su u osnovi ista pisma koja čitaš u svojoj Bibliji. Zato, bez obzira na to kakve ideje i uvide stručnjaci imaju o Starom zavjetu, oni ne mogu pokazati da ga ne trebaš čitati ili pouzdati se u nj. Bog želi da čitaš Stari zavjet koji ti je dostupan. On je njegova Riječ i jedan je od najvažnijih načina na koji on želi da ga bolje upoznaš. Pismo se ne može dokinuti.
Jesu li ljudi u Starom zavjetu imali Duha Svetoga?
Na ovo pitanje trebam dati vrlo kratak odgovor. Iz nekog razloga ovo pitanje zahtijeva odgovor koji je vrlo kratak ili prilično dug. Napisao sam dulji odgovor i objavit ću ga kasnije izvan ovog tečaja za one koje to zanima.
Vrlo kratak odgovor glasi da vjernici u Starom zavjetu nisu imali Duha Svetoga na način kako ga imaju kršćani danas, ali imali su pristup Božjoj snazi kad su bili odabrani za obavljanje određenog posla (Izl 31,1-5). Međutim, Duh se također mogao povući od te osobe. Kad je Šaul postavljen za kralja, Duh je sišao na nj (1 Sam 10,6-9). Ali kasnije, nakon što se Šaul odvratio od Boga, Duh ga je napustio (1 Sam 16,14).
Starozavjetni vjernici također su mogli imati Duha Svetoga na određeni način ako su zamolili da ga prime. To je naučavao Isus (Lk 11,13). Zato se čini da je Duh Sveti bio dostupan vjernicima u vrijeme Starog zavjeta, ali bio je prisutan samo u mjeri u kojoj su ljudi tražili vezu s Bogom. Nije jasno kakvu vrstu sile im je davao, ali to nije bilo jednako sili koju daje danas.
Zašto u Starom zavjetu postoje čudni zakoni?
Mojsijev zakon sadrži neke vrlo neobične zakone, kao što je zabrana ujarmljivanja dviju životinja različite vrste za oranje polja, zabrana sijanja više od jedne vrste sjemena na jedno polje ili izrada tkanina od različitih vrsta materijala (nisu smjeli tkati zajedno lan i vunu, na primjer). A tu su i prehrambeni zakoni. Mogli su jesti ribu koja ima i ljuske i peraje. Nisu smjeli jesti kukce, osim nekih vrsta skakavaca i zrikavaca bez krila.
Ovi i slični zakoni izgledaju jako neobično, ali iza njih stoji ideja koji objašnjava većinu njih. To je ideja svetosti.
Izrael je bio poseban narod, odvojen i posvećen Bogu. Bog je imao poseban plan u kojem ih je želio upotrijebiti da bi blagoslovio svijet i zato je bilo važno da su oni ostali odvojeni i različiti od svijeta. Mnogi zakoni simbolički odražavaju tu istinu. Jedno veliko objašnjenje “čudnih” zakona čini se da je cilj da se Izrael drži podalje od određenih poganskih religijskih praksi, kao što je bilo brijanje krajeva brade (Lev 19,27-28). Na taj način poganski susjedi Izraela oplakivali su svoje mrtve. Božji narod nije smio oponašati njihove prakse, nego je trebao biti drugačiji.
Shvaćanje svetosti baca dodatno svjetlo na još neke “čudne” zakone bolje od bilo čega drugog. Pogledajmo što Bog kaže u Levitskom zakoniku:
24 A vama sam rekao: Vi ćete zaposjesti njihovu zemlju i ja ću vam je dati da je zaposjednete, zemlju kojom teče med i mlijeko. Ja sam Gospod, Bog vaš, koji sam vas odijelio od ostalih naroda.
25 Lučite dakle čiste životinje od nečistih i nečiste ptice od čistih; i ne opoganjujte duše svoje ni životinjom ni pticom ni bilo čime što gmiže po zemlji, što sam za vas odvojio kao nečisto. I budite mi sveti, jer sam svet ja, Gospod; i odijelio sam vas od ostalih naroda da budete moji. (Lev 20,24-26)
Biti “svet” znači biti “odvojen”, biti savršen i potpun. Možda trebamo reći da biti svet znači biti nešto savršeno, čitavo, cjelovito i zato odvojeno ili stavljeno sa strane zato jer se ne miješa s drugim stvarima. Ne znači uvijek “moralno čisto”. Ovdje je ideja bila da je Izrael trebao biti različiti od drugih naroda da bi mogao biti Božji alat za spašavanje svih naroda. Mi bismo rekli da je najvažniji način po kojem su trebali biti različiti bio moralan, ali Bog je išao mnogo dalje i pozvao svoj narod da bude različit na neke kulturološke načine, ali i simbolički.
Upravo zato jer je Izrael trebao biti odvojen i nepomiješan, Zakon je zabranjivao miješanje sjemena u polju, vlakana u tkanini i različitih vrsta životinja u istom jarmu. To također objašnjava mnoge prehrambene zakone. Djeca Izraelova trebala su jesti meso životinja koje u cijelosti spadaju u jednu kategoriju, onako kako su ih ljudi onog vremena doživljavali. “Prava” riba ima ljuske, škrge i peraje. Ako životinja živi u vodi, ali nema nešto od toga, onda se nalazi između kategorija i nije prava riba. Pravo leteće biće je pernata ptica koja jede sjemenje i kukce. Ptice koje love životinje ili koje jedu strvinu zabranjene su, kao što su i šišmiši i leteći kukci.
Postoje i drugi čimbenici koje treba držati na umu. Jedan od njih je simboličnost. On ima veze s mjestom gdje životinja nalazi sebi hranu. Školjkaši i ribe bez ljuski, kao što su somovi, hrane se pri dnu vode i žive od otpada i izmeta, te zato nisu dozvoljeni za hranu. Predatori koji se hrane drugim životinjama također su zabranjeni, kao i životinje koje se hrane strvinom. Nijedna od tih stvari nije dostojna da se njome održava život. Sljedeći čimbenik je Božje milosrđe. Nije bilo u redu jesti kukce, uz iznimku skakavaca i njihovih srodnika. U ona vremena, skakavci bi povremeno dolazili u rojevima i proždirali velik dio usjeva o kojima je ovisilo preživljavanje obitelji. Bog je umanjio zabranu jedenja kukaca da bi dozvolio ljudima koje je ovo zadesilo da barem djelomično nadoknade gubitak tako da jedu baš skakavce (Lev 11,20-23). Ovo je fina ilustracija da su Bogu važnije čovjekove potrebe od ceremonijalnih zahtjeva.
Sljedeće popularno objašnjenje ovih zakona kaže da oni odražavaju Božje pravo “znanstveno” shvaćanje svijeta. Danas vidimo da neki od ovih zakona “slučajno” traže od Izraelaca da uvedu dobru praksu na području javnog i privatnog zdravstva. Zakon traži karantenu za neke vrste bolesti, javno održavanje čistoće, čistu hranu i izbjegavanje kontakta s truplima. Ove stvari nama danas imaju smisla i zato ne mislimo da su to “čudni” zakoni. Međutim, ne smijemo zaboraviti da su u Mojsijevo vrijeme bili jednako neobjašnjivi kao i gore spomenuti zakoni. Izraelci su trebali zakapati svoj izmet ne zbog bakterija ili muha ili da bi sačuvali svoje zdravlje, nego zato jer je među njima bio Bog i on ne bi trebao gledati nešto tako nečisto (Pnz 23,13-14). Ovaj ceremonijalni zakon imao je popratnu posljedicu uvođenje čistoće, ali navedeni razlog za davanje tog zakona nisu dobre prakse javnog zdravlja. Drugi primjer je da su Izraelci shvaćali da trebaju izbjegavati kontakt s mrtvim stvarima zato jer su posvećeni Bogu života. Oni nisu ništa znali o bakterijama.
Lako je ići predaleko s tumačenjem “usputne koristi”. Neki biblijski učitelji pretpostavljaju da, s obzirom da vidimo znanstveni smisao u nekim od zakona, svaki od njih ima skriven “znanstveni” temelj. Krajnji rezultat toga je da se kršćani vrate pod Mojsijev zakon zato jer se smatra da je on znanstveni opis kako trebamo živjeti. Ali to nije poanta Mojsijevog zakona.
Pitanja za grupe
- Vidimo da su u Isusovo vrijeme zloupotrebljavali Bibliju da bi opravdali loše ponašanje. Čine li to ljudi danas? Na koji način?
- Koji način čitanja Starog zavjeta je doveo do opravdavanja lošeg ponašanja? Koji stav su imali ti učitelji? Može li se to dogoditi nama danas?
- Što misliš o tome što učenjaci govore o Starom zavjetu? Jesi li čuo mnogo onoga što oni govore? Koliko su važne njihove ideje za nas dok čitamo? Kakvu ulogu trebaju imati ideje i uvidi učenjaka na obične čitatelje Starog zavjeta?
- Kako bi objasnio ideju svetosti? Vidimo da Božji narod treba biti “svet” zato jer je Bog “svet”. Je li naša svetost jednaka Božjoj svetosti? Na koji način je svetost na koju smo mi pozvani slična Božjoj svetosti? Na koji način je različita?
| Naziv | Poznate priče i ljudi |
| Temelji | Adam i Eva. Kajin i Abel, Noa i Potop |
| Obitelj | Abraham, Izak, Jakov, Josip |
| Ispunjenje i promašaj | Mojsije, deset pošasti, Izlazak, Deset zapovijedi, lutanje pustinjom
Jošua, Jerihon, Rahaba, Debora, Gideon, Samson, Samuel, Ruta |
| Kraljevi | Šaul, David, Salomon |
| Kraljevstva | Ilija, Elizej, Ahab, Jona, Ezekija, Jošija, Izaija, Jeremija |
| Izbačeni | Ezekiel, Daniel, Nabukodonozor, ognjena peć |
| Vraćeni | Ezra, Nehemija, Estera |