Najčešći prigovor koji čujem protiv Starog zavjeta jest da se čini kao da Bog Starog zavjeta nije isti kao Bog Novog zavjeta. Bogu u Starom zavjetu teško je ugoditi, zao je i osvetoljubiv. Ovaj prigovor nije neosnovan. Na mnogo mjesta u Starom zavjetu Bog kaže za sebe da je ljubomoran Bog, a znamo kako su ljubomorni bračni drugovi skloni kontroli i da su nepravedno sumnjičavi. Ponekad se čini da Bog nema obzira prema ljudskom životu. Potopio je cijeli svijet, uništio je gradove vatrom s neba i pritisnuo Egipat pošastima, uključujući i smrt svih prvorođenaca. Sve to je istina, ali to i dalje nije točna slika. Objasnit ću zašto na posredan način.
Upoznao sam nekoliko ljudi kojima je posao nanositi bol drugim ljudima. To su oni ljudi koji prikupljaju novac za kriminalce, oni ljudi koji imaju žuljeve na svojim šakama. Upoznao sam takve ljude, ali oni nisu moji prijatelji. Međutim, stvarno imam prijatelja koji za novac nanosi bol ljudima. Reže ih tako da prokrvare. To je istina jer sam vidio ožiljke koji ostaju nakon njega. Možda se pitaš zašto rado idem na večeru kod takvog čovjeka. Moj odgovor glasi: Zašto bi bio problem imati prijatelja koji je kirurg? A što je s mojim prijateljem koji pomaže kriminalcima da izbjegnu kaznu? Govorim o svom prijatelju koji je odvjetnik i koji radi za optuženike koji si ne mogu priuštiti svog odvjetnika. Poznaješ li nekog policajca? Ako da, onda poznaješ osobu koja odvodi ljude s ulice i zatvara ih u sobičke, ponekad na više godina. Ovi primjeri pokazuju da može nastati mnogo nesporazuma ako nepotpuno opišemo nečije ponašanje. To je posebno točno kod opisa koji izostavljaju motive osobe i cilj koji osoba pokušava postići. Činjenica da kirurg radi na spašavanju života pacijenta čini izjavu da on “za novac nanosi bol ljudima” gotovo neistinitom. Na jednak način, slika o strogom Bogu dolazi od nepotpunog čitanja Starog zavjeta.
Zamisli baku koja je pripremila prekrasan obrok za svoju obitelj. Njoj je radost vidjeti kako njezina djeca i unuci uživaju u svih finim stvarima koje je pripremila za njih. A što bi bilo da si čuo da je prije toga kaznila jedno od svoje unučadi koje je pokušavalo ušuljati se i pojesti šećer koji je držala u kuhinji? Bi li rekao da je ona zla baba koja se ljuti na djecu? Ne. Dječak je pokušavao pojesti šećer, što bi nju osujetilo da pripremi desert svima za uživanje, uključujući tom dječaku. Ono što je on pokušao učiniti poremetilo bi blagoslov koji je trebao doći za cijelu obitelj. Kad čuješ za kaznu, trebaš baki dati malo prostora. Osim ako nemaš nekih negativnih iskustava s bakom zbog kojih drugačije razmišljaš o bakama, trebao bi protumačiti njezine postupke u svjetlu velikog obroka koji je planirala.
Dok čitaš Stari zavjet, vidjet ćeš da Bog ima dobre konačne ciljeve i zna najbolje načine za njihovo postizanje. Vidjet ćeš da Bog cijeni mnoge stvari koje i mi cijenimo: ljudski život, prirodni okoliš, mir, blagostanje i sl. Svatko od nas cijeni mnoge različite stvari: obitelj, prijatelje, dom, prirodu, svoju zajednicu, svoj narod, mir, radost i sl. Čak i u idealnom svijetu ponekad bismo morali birati između ovih stvari koje volimo, pa tako i u stvarnom svijetu koji je pokvaren i u kojem živimo, te ljubavi često dolaze u sukob. Čovjek će srušiti stablo koje voli da bi osigurao toplinu za preživljavanje svoje obitelji tijekom hladne zime. Mnogi ljudi darovali su jedan svoj bubreg nekome koga vole više od svog zdravlja. Prepoznajemo da postoji stupnjevanje među tim vrednotama. Ženu koja ulijeće u kuću koja gori da bi spasila svoju bisernu ogrlicu smatramo luđakinjom, ali ako želi spasiti svoje dijete, onda je junakinja. Čovjek koji pokloni bubreg da bi spasio nekoga jedna je stvar, ali kad bismo čuli da je netko prodao svoj bubreg za novac, koji je zatim potrošio u nekoliko tjedana života na visokoj nozi, šokirala bi nas njegova glupost. Svatko je ponekad prisiljen odabrati između različitih stvari koje cijeni i voli. Ljudi prodaju svoje dragocjenosti da bi prehranili svoje obitelji. Ostavljaju svoju obitelj da bi branili svoju zemlju ili odlaze iz svoje zemlje da bi pronašli bolju budućnost za svoju djecu.
S obzirom na to da svi ovo činimo svakodnevno, licemjerno je ne dozvoliti Bogu da ima jednaku slobodu. Jesi li ikada razmišljao o tome da je Bog, stvorivši svemir u kojem vlada pravilo uzroka i posljedice i koji slijedi logična pravila te stavivši u nj slobodna bića kojima daje slobodu izbora, sebe svjesno ograničio na to da mora donositi jednake takve odluke? On ne može istovremeno izbaciti Adama i Evu iz vrta za njihovo vlastito dobro i dopustiti im da žive ondje. On ne može odabrati više od jednog čovjeka u svakoj generaciji preko kojeg će doći Isus. On ne može naseliti svoj narod u vlastitu zemlju na način da ga izolira od utjecaja njegovih poganskih susjeda i ostaviti te susjede kao vlasnike te iste zemlje.
Dok čitaš i sve više razumiješ Boga, sve više opažat ćeš te odabire. Njemu je stalo do prirode i okoliša. On je donio zakone za njihovu zaštitu i čak je sklopio savez sa životinjama (Post 9,8-10). Ali u neuobičajenim okolnostima poubijao je stoku Egipćanâ i uništio mnogo prirode snažnom tučom, pa čak i vatrom s neba. On voli ljude i uzeo je živote svih prvorođenih sinova u Egiptu. Je li to zlo ili dokaz da i Bog mora donositi odluke? Bi li gledao kirurgu preko ramena i govorio mu: “Taj rez je prevelik; zašto mora biti toliko krvi? Zašto nisi ušao s druge strane? Zar ne znaš da će rez na tome mjestu ostaviti ružan ožiljak?” Ako nisi kirurg ili nisi lud, shvaćaš da je ono što kirurg čini iznad onoga u što se razumiješ. Pretpostavljaš da kirurg ima dobre namjere i da čini najbolje što zna te da je to mnogo bolje od onoga što bi ti ikada mogao učiniti. Imaš li jednak stav prema svom Stvoritelju?
Da bismo razumjeli Božji gnjev, važno je zapitati se na što se to Bog gnjevi. Je li on osoba koja ima frustracije koje čuva za sebe i koje sprema u tajno skrovište, sve dok više ne može izdržati i zatim neka sitnica uzrokuje eksploziju ljutnje na ljude oko njega? Svi poznajemo ljude koji su takvi, ali opisuje li to Boga? Dok čitaš Stari zavjet, vidjet ćeš da se Bog ljuti na nepravdu. On mrzi ugnjetavanje. On mrzi okrutnost. On mrzi aroganciju, ponos i sebičnost koja vodi do njih. On nije ravnodušan Bog. Njemu je stalo do onoga što mi činimo. Bog kakvog si mnogi od nas predočavamo je bog koji ne voli zlo, ali ga ni ne mrzi. Sviđa nam se ideja policajca koji nas ne kažnjava kad prekršimo zakon, nego nam samo izda opomenu. Ova ideja sviđa nam se sve dok ne učini to isto ljudima koji provale u tvoju kuću i razbiju ti sve što imaš. Je li Bog koji vlada svemirom stvarno poput takvog ljubaznog policajca? Želiš li da on bude takav?
Rekao sam da ova slika strogog Boga dolazi od nepotpunog čitanja Starog zavjeta, ali trebao sam reći da zapravo dolazi od nepotpunog čitanja Biblije zato jer dio problema je neprimjećivanje količine suda u Novom zavjetu. Što je najočitiji i najnevjerojatniji primjer Božjeg milosrđa i milosti? To je očito činjenica da je on umro za nas. Zato je priča o milosrđu zapravo priča o krvavoj i bolnoj smrti. To je zapravo priča o sudu, o sudu nad našim grijesima. Isus, koji je dao svoj život kao otkupninu za nas, više je govorio o paklu nego o nebu. Govorio je o paklu zato jer ne želi da ljudi završe ondje.
Drugi način na koji možemo gledati na ovo jest činjenica da postoji veća raznolikost u prikazu Boga unutar svakog Zavjeta, nego što je razlika između samih Zavjeta. Bog koji je poslao svog Sina da bi trpio i umro umjesto nas kao naša otkupnina, koji je platio takvu cijenu i koji nudi oproštenje besplatno, također je ubio troje ljudi u Djelima apostolskim. Trebam li spominjati uništenja zemlje u Otkrivenju? Ne zaboravi da će Isus riječju poubijati sve vojske ovoga svijeta i pozvati ptice nebeske na gozbu njihovim tjelesima (Otk 19,11-21). Baš kao i Novi zavjet, i Stari otkriva Boga koji je nevjerojatno darežljiv i milosrdan, Boga koji oprašta grijeh, ali koji se ne miri s grijehom. To nas ne treba iznenađivati jer se radi o istom Bogu.
Sud ima težnju biti mnogo brži i dramatičniji od milosrđa i zato se lakše pamti. Priče o sudu se ističu. Priča koja se ne ističe i čak ju je teško zanimljivo prepričati je ona o strpljenju. Božji sud ističe se u Starom zavjetu pred kulisom nevjerojatnog milosrđa, ali to je teško vidjeti sve dok biramo i izdvajamo tek nekoliko priča, umjesto da čitamo sve zajedno.
Dok čitaš Stari zavjet, susrest ćeš Boga koji gorljivom ljubavlju voli svoje stvorenje, posebno ljude. On mrzi zlo zbog uništenja koje ono donosi onome što on voli. On je apsolutno odlučan u namjeri da iscijeli i obnovi svoje stvorenje. On je apsolutno odlučan u namjeri da blagoslovi čovječanstvo. Dok učimo bolje razumijevati Boga i stvari koje on čini, krećemo se od potpunog neshvaćanja njegovog suda, preko nevoljkog priznavanja da sud ponekad ima smisla, do prihvaćanja suda, do uviđanja da je on izraz ljubavi. Na kraju osjećamo Božju tugu uzrokovanu ljudskim ponašanjem koje stvara situacije u kojima je sud nužan.
Čitanje Starog zavjeta otkrit će ti Boga kakav je on u stvarnosti. To je vrlo važno zato jer svi mi imamo pogrešne ideje o Bogu. On je blag i dobar, ali ta njegova blagost i dobrota mogu izgledati drugačije od onoga što ti očekuješ. Bog nije strogi nalogodavatelj koji vraća ljubav u zamjenu za dobro ponašanje dok uspijevaš biti dobar, a brz je u kažnjavanju onih koji ga uvrijede. Bog nije takav, ali nije ni dobri starac kojeg nije briga što djeca rade dokle god mu dolaze u posjet jednom tjedno da bi ga kratko zagrlili i poljubili u čelo. Da je takav, zanemarivao bi svoje odgovornosti koje ima kao Otac i Stvoritelj. On nas voli previše da bi nas napustio na ovaj način.
On nije Bog koji živi po svom i nas pušta da živimo po svom. On je Bog koji nas traži čak i kad pobjegnemo od njega. Kad je Isus govorio o Pastiru koji ostavlja devedeset i devet ovaca da bi potražio jednu izgubljenu, nije govorio nešto novo. Podsjećao je ljude na to kako je Bog sebe opisivao u Starom zavjetu.
“Potražiše me oni koji ne pitahu za me,
nađoše me oni koji me ne tražahu.
Narodu koji ne bȋ prozvan mojim imenom
rekoh: ‘Evo me, evo me!’
Cio dan pružah ruke svoje puku buntovnu,
koji hodi putem koji nije dobar,
za mislima svojim;
puku koji me neprekidno u lice moje srdi” (Iz 65,1-3)
Prije nego što nastavimo obrađivati ovu temu, trebamo pogledati tvoj stav. Ako ovome pristupaš tražeći objašnjenje od Boga ili ako tražiš od Boga da opravda svoje postupke i zatim, nakon što dobiješ objašnjenje koje te zadovoljava, podložit ćeš mu se, mogu ti već sada reći da te nijedno objašnjenje neće zadovoljiti. To je zato jer si ti zasjeo kao sudac svog Stvoritelja i sudiš njemu u ovoj parnici. Ovakav Bog – Bog kojeg možeš ispitivati na ovakav način, ne postoji. On ne traži posao kod tebe, nervozno grčeći ruke, dok čeka u nadi da ćeš ga zaposliti na vrlo poželjno radno mjesto tvoga boga. On je tvoj Stvoritelj i ti moraš prepoznati da on razumije stvari koje ti ne razumiješ. Nakon što smo ovo rekli, treba reći da Bog ipak daje MNOGO objašnjenja za svoje postupke zato jer želi da ga razumijemo, ali moraš ga razumjeti kao njegovo stvorenje, a ne kao njegov gospodar.
Ovo nas dovodi do nečeg drugog što svi trebamo držati na umu. Postoje stvari koje su pogrešne ako ih ljudi učine, ali nisu pogrešne ako ih Bog učini. To nije samo zbog položaja na kojem se on nalazi, nego i zbog različitosti naših naravi. Pogledajmo ubojstvo kao primjer. Mislim da se možemo složiti da je pogrešno za tebe drugom ljudskom biću oduzeti život, osim u vrlo neobičnim situacijama. Zašto je to pogrešno? Prvo, život drugog čovjeka ne pripada tebi. Ti nisi stvorio tog čovjeka. Drugo, ti si na istoj razini kao i druga osoba. Oboje ste stvorena ljudska bića. Kad ga sudiš i proglasiš krivim, sebe smatraš važnijim i višim od njega. Treće, ti ne znaš sve. Ne možeš znati sve okolnosti koje su bile uključene u tvoj razlog zašto želiš ubiti tog čovjeka.
Osim toga, ti ne možeš vidjeti njegovu nutrinu. Ne poznaješ njegove motive ili kroza što je prolazio da bi postao osoba kakva je sada. Kad bi to znao, možda bi bio milosrdan. Četvrto, ti ne vidiš ni svoju nutrinu baš najbolje. Koji su tvoji motivi? Jesu li stvarno čisti? Jesi li bolji od tog čovjeka? I na kraju, tko si ti da izbaciš ovog čovjeka iz svijeta? Ako poživi, možda će jednoga dana učiniti neko veliko dobro, spasiti život nekom djetetu, koje bi moglo biti i tebi drago dijete. Tko si ti da oduzmeš tom čovjeku priliku da postane Isusov sljedbenik, da primi oproštenje i da postane druga i bolja osoba? Tko si ti da oduzmeš sve od tog čovjeka i tog čovjeka od svakoga tko ga poznaje ili bi ga mogao upoznati jednog dana?
Ništa od toga ne vrijedi za Boga. On je savršen sudac. On poznaje naša srca bolje nego što ih mi sami poznajemo. On zna što se dogodilo i što bi se bilo dogodilo da su stvari bile drugačije. On zna što će se dogoditi ako taj čovjek nastavi živjeti. On poznaje stanje čovjekove duše i je li primio vječni život koji nudi Isus ili hoće li se ikada predati Bogu i prihvatiti ga. Uz to, Bog je i Stvoritelj tog čovjeka i taj čovjek nastavlja postojati samo zato jer Bog želi da on postoji. Bog čak ima veće pravo odlučivati o čovjekovoj sudbini od prava koje ljudski lončara ima nad oblikom svojih posuda jer lončar nije stvorio glinu koju oblikuje. To vrijedi za svakog muškarca, ženu i dijete ikada stvorene. Osim toga, Bog je savršen u svojim motivima, Potpuno čist i potpuno predan ljubavi. On voli onoga koga sudi više od bilo koga tko ga voli. Zato, dok čitaš Stari zavjet, drži na umu da Bog nije ljudsko biće poput tebe. Umjesto da govoriš: “Evo još jednog mjesta na kojem je Bog strogo sudio”, zapitaj se: “S obzirom na to da je naš Bog čista ljubav, na koji način je ovo djelo ljubavi?” Bit će potrebno nešto truda da se to razumije, ali ako zamoliš Boga za pomoć, nastaviš tražiti i nastaviš kucati, pronaći ćeš odgovor i biti zadovoljan.
A sada pogledajmo jedno mjesto u Starom zavjetu gdje vidimo Božji sud. Ovaj odlomak nije posebno biran, ali je ipak tipičan. Pronašao sam ga upravo sada jednostavno nasumično listajući Bibliju. U Amosu 3,11 kaže:
“Zato ovako veli Gospodin Gospod: ‘Protivnik je i oko zemlje; i skinut će s tebe snagu tvoju, a tvrđave tvoje bit će oplijenjene.'”
Bog je poslao neprijateljsku vojsku da bi uništila njegov narod. To se dogodilo zato jer ju je Bog pokrenuo, ali zašto bi Bog učinio takvo nešto? Redak prije ovoga govori nam zašto je to učinio:
“Jer ne znaju činiti prȁvo”, riječ je Gospodnja, “tî koji u svojim tvrđavama gomilaju nasilje i grabež” (3,10).
On je to učinio zato jer je njegov narod postao tlačitelj. Kasnije Bog kaže: “Zato, budući da gazite uboga i uzimate od njega porez u žitu, sagradiste kuće od klesana kamena, al’ u njima nećete živjeti; zasadiste ljupke vinograde, al’ iz njih nećete vina piti” (Am 5,11).
Razlog je: “Jer znam ja mnoge vaše prijestupe i vaše silne grijehe: tlačite pravednika i uzimate mito, a potrebitima na dverima izvrćete pravdu” (Am 5,12).
Voliš li pokvarenost i nepravdu? Voliš li kad ljudi koriste svoj položaj moći da bi krali od slabih ili kad uzimaju mito da bi netko umakao pravdi? Naravno, ni Bog to ne voli i njegov sud je njegovo djelo borbe protiv toga. Zar ljudi ne prigovaraju da Bog dopušta zlu da napreduje i da ne sudi dovoljno zlo? Što biste točno htjeli?
Završimo tako da poslušamo nekoga iz Starog zavjeta kako nam govori o tome što je vidio od Božjeg suda i što je na kraju razumio o Božjem karakteru. Najstroži sud Bog je doveo nad Izrael, svoj narod, kad je, nakon stoljeća upozoravanja da se odvrate od svojih zlih puteva, Bog poslao Babilonce koji su uništili izraelske gradove, osvojili Jeruzalem i Božji hram, srušili ih do temelja, poubijali većinu stanovništva i odveli sve preživjele, osim najsiromašnijih, da žive u stranoj zemlji. Teško je zamisliti gore iskustvo koje neki narod može iskusiti. Jeremija, koji je živio u to doba, napisao je:
“Ja sam čovjek koji je vidio nevolju pod šibom gnjeva njegova. Mene je odveo i nagnao da hodam u tmini i bez svjetlosti. Doista, okrenuo se protiv mene, ruku svoju povazdan obara na me. Tijelo je moje i kožu moju postarao, polomio je kosti moje… I kad sam vikao i vapio, odbijao je moju molitvu” (Tuž 3,1-4.8)
Ovo zvuči kao ono što bismo očekivali od strogog Boga koji ne oprašta, Boga koji se lako vrijeđa, koji voli samo dobre ljude i voli uništavati ljude koji su zli. Možemo prestati čitati ovdje i otići odavde s potvrdom naših predrasuda, ali to ne bi bilo pravedno. Jeremija ima još toga za reći o tome kakav je Bog i o svom iskustvu s Bogom. Nakon toga napisao je:
To što ne izgibosmo, milosrđe je Gospodnje,
jer njegova smilovanja ne prestaju.
Svakog su jutra nova; vjernost je tvoja velika! …
Dobar je Gospod onomu koji na njega čeka,
duši koja ga traži.
Jer Gospodin neće odbaciti zavijeke.
Jer ako i ucvili, ipak će se smilovati po velikom milosrđu svojemu.
Ta on ne mori iz srca svojega niti ucvili sinove čovjekove (Tuž 3,22-23.25.31-33).
Ove riječi, koje je napisao čovjek koji je pretrpio tako velik gubitak kakav je moguće pretrpjeti, čitali su i poput jeke ponavljali kroz stoljeća nebrojeni drugi ljudi u patnjama. Svi oni svjedoče da Bog ne uživa u ljudskoj patnji. Nije njegova želja da nas udara, nego je to učinila nužnim naša pobuna. Čak i ljudska majka ne uživa u disciplinskim mjerama prema svojoj djeci, ali ona to čini zato jer u suprotnom dijete bi odraslo u nešto mnogo manje od onoga što je moglo postati: ljutito, bez kontrole, lijeno ili neiskreno.
Kad bi majka oborila svog malog sina na pod i bacila mu se na leđa, dječak bi se uplašio i doživio bol. Ali ako znamo da je dječakovu košulju zahvatila vatra, onda doživljavamo to što je majka svojim tijelom ugasila plamen kao čin požrtvovne ljubavi. Ovo je naš Bog, Bog Biblije, što znači Bog Svetog pisma, Starog i Novog zavjeta. To je taj isti Bog koji se nikad ne mijenja, koji uvijek djeluje u skladu sa svojim karakterom. On voli nas i ostatak stvorenja previše da bi nam dozvolio da sve više i više klizimo u sve veće zlo i kaos. To što taj Bog, Bog koji toliko voli, čini nešto kao što je potapanje svijeta ili uništavanje Sodome, ne bi trebalo izazivati u nama sumnje u njegovu ljubav. Trebalo bi u nama otvarati pitanje razumijemo li stvarno koliko je grijeh destruktivan.
Pitanja za grupe
- Imaš li dojam da Stari zavjet otkriva Boga koji je stroži od Boga Novog zavjeta? Što misliš, na čemu se temelji ova misao?
- Imaš li prijatelja koji čini nešto “zlo”, a zapravo je dobro, kao kirurg u lekciji?
- Zašto je Bog stvorio svemir sa zakonom uzroka i posljedica? Što nam to govori o njemu? Znači li činjenica da Bog mora donositi odluke da je on stjeran u kut ili bespomoćan?
- Kako bi svijet izgledao kad bi se Bog ponašao kao da je samo ljubazan policajac koji svakome oprašta? Kakav bi on bog bio?
-
Možeš li se sjetiti primjera gnjeva u Novom zavjetu ili milosrđa u Starom?
- Opiši po čemu je drugačije Božje pravo da sudi od tvog prava da sudiš. Ima li u tome neki aspekt koji te posebno pogađa? Ima li neki aspekt u ovom odlomku koji je teško prihvatiti?
- Kakve ljude je Bog sudio u gore citiranom odlomku iz Amosa?
- Lekcija završava riječima “koliko je grijeh destruktivan…” Imaš li neki primjer iz svog iskustva kako je nečiji grijeh uzrokovao nevjerojatnu štetu?
- Koje analogije su ostavile najveći dojam na tebe? Bog kao kirurg, Bog kao dobar policajac, baka koja kori svog unuka, Bog kao ljubazni starac, majka koja gasi plamen.
- Zašto je Jeremija mogao reći da je Bog dobar unatoč tome što je vidio uništenje gotovo svega što je volio?