Ne zaboravi: Bog je stvorio svijet kao dobro mjesto u kojem ga možemo upoznati i u kojem nas on može blagosloviti, ali mi smo se pobunili i uveli zlo u svijet. Zato je Bog odabrao jednu osobu, Abrahama, od koje će stvoriti narod Izrael, tako da kroz taj jedan narod može spasiti sve narode. Stari zavjet je priča o njima – priča o tome kako Bog priprema taj narod da bi on sâm mogao postati ljudsko biće rođenjem po ženi iz Izraela. Ovo je učinio zato da bi postao Spasitelj i Kralj cijelom ljudskom rodu, ispunjavajući tako svoj prvotni naum za nas: da ga poznajemo i da nas blagoslovi.
Temelji – Obitelj – Ispunjenje i promašaj
Kralj – Kraljevstva
Izbačeni – Vraćeni
Početna točka: Bog
Da bi razumio nešto, obično je najbolje krenuti od početka. To je mjesto na kojem Biblija počinje i na tom početku saznajemo nešto jako važno. Prvi redak Biblije glasi: “U početku stvori Bog nebo i zemlju.” Reci koji slijede opisuju Božje djelo stvaranja. To nas uvodi u najosnovniju činjenicu o stvarnosti: postoje dvije vrste stvarnih stvari. S jedne strane je Bog, a s druge je sve ostalo. Bog je potpuno i fundamentalno drugačiji od svega ostalog što postoji. Sve ostalo uključuje cijeli fizikalni svemir, tebe, mene i svaku drugu osobu te sva duhovna bića, kao što su anđeli, demoni i Sotona. Sve ostalo izvodi svoje postojanje od Boga. Ništa od toga ne bi postojalo da Bog nije odabrao to stvoriti te nastavlja postojati samo zato jer je Bog odabrao održavati to u stanju postojanja. U Jobu piše: “Kad bi na to srce svoje upravio te svoj duh i dah svoj k sebi povukao, sva tijela zajedno bi izginula i čovjek bi se vratio u prah” (Job 34,14-15).
S druge strane, Bog postoji sam po sebi. On ne treba nikoga ni ništa. Njegova odluka da stvori nešto drugo bila je potpuno slobodna. On to nije morao učiniti. On je mogao vječno postojati i uživati u bliskom zajedništvu triju osoba koje čine jednoga Boga. On nije stvorio svijet zato jer je bio sam. Osim toga, on nikada neće trebati nešto drugo niti će ovisiti o nečemu osim o samome sebi. To je ono što mislim kad kažem da je postoje dvije vrste stvarnih stvari. Postoje ovisne stvarne stvari, u što ubrajamo sve što vidimo, i postoji neovisan Izvor: Bog Stvoritelj.
Činjenica da je Bog potpuno neovisan izvor svega treba utjecati na naš način razmišljanja o svemu u životu, iako to isprva nije očigledno. Sve stvari prirodno potječu od Boga i pripadaju Bogu. Bog je dizajnirao svemir. Sve izvodi svoj smisao od Boga. Većina ljudi ne vidi stvarnost na ovaj način. Većina vidi stvarnost kao da je jedna stvar u svojoj osnovi. Ti ljudi vide Boga ili svoje bogove kao dio svemira na neki način, kao biće (ili bića) koje je stvarno moćno, ali nije drugačije na gore opisani način. Oni misle o svome bogu kao o nekome tko nešto treba od njih. Oni zamišljaju Boga kao nekoga tko im nešto duguje. Oni misle da imaju prava koja Bog treba poštovati, kao da postoji neki izvor prava izvan Boga samoga. Osoba koja ovo ne razumije, pogrešno će razumjeti cijeli Stari zavjet zato jer kreće od pogrešne ideje o naravi našeg odnosa s Bogom.
U Postanku 1 također vidimo da je sve što je Bog stvorio bilo “veoma dobro” (Postanak 1,31). Svijet je stvoren dobar. Dok svemir funkcionira u harmoniji s Božjom idejom kako treba funkcionirati, onda je dobar. S obzirom na to da sve dolazi od Boga, dobrotu možemo definirati samo temeljeno na Bogu, na njegovoj naravi i njegovom dizajnu, kao što se ni voda ne može popeti više od svog izvora.
Dobrota može dolaziti samo do Boga. Kad su Adam i Eva odlučili da oni sami, a ne Bog, odaberu što je dobro ili zlo, bilo je to nevjerojatno glupo, ali ovu istu grešku možemo ponoviti svaki dan. Bog nije samo jedini izvor dobrote, već je i jedini izvor sile i života. Nemoguće je da postoji još neki izvor. Zato Bog piše:
“Obratite se k meni, svi krajevi zemaljski, i spasit ćete se; jer ja sam Bog i drugoga nema.
Sobom se zakleh,
iz usta mojih izađe riječ pravednosti,
i neće se vratiti,
da će se meni prignuti svako koljeno, svaki će se jezik zakleti.
Reći će: ‘Samo mi je u Gospodu pravednost i snaga‘” (Iz 45,22-24)
Zašto se ljudi moraju okrenuti Bogu u potrazi za izbavljenjem i spasenjem? Zato jer je on jedini izvor pravednosti i snaga, ili možemo također reći “pravednost i snaga”, tako da je on jedini koji zapravo može spasiti. Dobro je što je spašavanje upravo ono što on želi učiniti.
Želim te upozoriti ovdje. Znati da je Bog savršeno, vrhovno biće, može biti izvor zbunjenosti. Svatko od nas ima ideje kako bi trebalo izgledati savršeno biće i pretpostavlja kakav Bog mora biti na temelju njih. S obzirom na to da većinu tih ideja dobivamo iz svoje kulture, dijelimo ih s ljudima oko sebe. Zato može biti jako teško vidjeti da su to samo naše ideje, a ne nužno da je Bog stvarno takav. Kad je Bog postao čovjekom i bio rođen kao Isus Mesija, židovski narod razvio je ideje o tome kakav mora biti Mesija i što mora činiti. Te ideje uzrokovale su to da većina njih ne prepozna Isusa kao onoga tko on stvarno jest. Ideja da će Spasitelja ubiti oni koje je došao spasiti skandalozna je i šokantna, ali i lijepa nakon što se shvati. I danas smo suočeni sa sličnom opasnosti. U Europi i svijetu koji govori engleskim jezikom ljudi imaju netočnu ideju da je najviša vrlina prihvaćanje drugih te da ljubav znači samo prijaznost. To kod mnogih izaziva pretpostavku da Bog mora u potpunosti prihvaćati sve, ili barem mene. Ako si iz nekog drugog kraja svijeta, možda si blagoslovljen time da nemaš ovu pogrešnu ideju, ali onda sigurno imaš neku svoju. Kršćani imaju svoju zbirku ideja o tome kakav Bog “mora” biti, kako se mora objaviti, kako se mora ophoditi prema nama. Mi moramo zamoliti Gospodina da nam pomogne da stavimo na stranu te ideje, tako da možemo jasno vidjeti tko je stvarno on dok čitamo Stari zavjet koji je dao upravo zato da bismo ga upoznali. Vidjeti pravoga Boga daleko je mnogo slavnije od naših idola i iluzija.
Dakle, dok čitaš Stari zavjet, imaj na umu da je Bog izvor svega, da nijedan korak od njega i nijedna ideja koja nije u harmoniji s njegovom nikada ne može imati dobre posljedice. Bog je šef, pokretačka sila, i čitat ćeš knjigu u kojoj on govori o sebi. On ju je dao da bi ga ti mogao poznavati i imati s njim odnos onako kako ga je stvorio.
Stvaranje čovjeka i pobuna
Sljedeća točka također započinje u Postanku 1, ali se proteže do 3. poglavlja. Bog je stvorio čovječanstvo, muškarce i žene, “na svoju sliku” (Post 1,26-30). To znači da smo poput njega na mnogo načina. To također znači da smo njegovi predstavnici na zemlji, oni koji bi trebali voditi brigu da se njegova volja ovdje provodi, da se brinemo da sve ide kako treba. Također znači da je Božja nakana da ima odnos s nama. Kad sam gore rekao da nas Bog ne treba i da nemamo nikakva prirodna prava što se Boga tiče, to nije bila loša vijest. To je dobra vijest. To znači da Bog komunicira s nama i da vodi brigu o nama zato jer to želi. Bog nam ne nudi odnos u kojem je svaka strana ovisna o onoj drugoj, nego odnos koji se temelji na pravoj, nesebičnoj ljubavi.
S obzirom na to da smo stvoreni na Božju sliku, ideja da nam se on obraća nije apsurdna. Pitanje: “Zašto bi Bog postao čovjekom da spasi čovječanstvo? To je kao da čovjek postane mrav da bi spasio mrave”, zaboravlja činjenicu da nas je Bog stvorio poput sebe i zato da bismo imali odnos s njim. Kao što sam rekao gore, Bog nas ne treba, ali nas želi. Jako smo mu važni. Toliko smo važni Bogu da će svatko od nas imati osobni intervju sa svojim Stvoriteljem u kojem će se pregledati događaji i odabiri iz naših života. Mnogi ljudi odbacuju ideju da će nas Bog suditi zato jer to ne vide kao čast, što sud zapravo jest. Oni ne vide kako sud pokazuje tvoju vrijednost. Osim toga, on je učinio ono što je potrebno da se ukloni žalac iz naših grijeha i promašaja. Rimljanima 8,1; Ivan 5,24: Efežanima 1,7; Hebrejima 2,14-15.
Ovdje također saznajemo da Bog ima neprijatelja, opisanog ovdje kao Zmija i kasnije predstavljenog kao Đavao ili Sotona. On je zaveo Adama i Evu tako da je utjecao na njih potaknuvši sumnju u Božje dobre namjere prema njima. Unatoč činjenici da je Bog stavio ovaj prvi par u savršen vrt i rekao im da mogu slobodno jesti sa svakog stabla, osim s jednog, Zmija je rekla da im je Bog uskratio nešto dobro. Bog ih je upozorio da će umrijeti ako pojedu plod sa stabla spoznaje dobra i zla. Ali Zmija je rekla da to nije istina. Ako pojedu, bit će kao Bog, znajući dobro i zlo. Povjerovali su Sotoni i pojeli.
Kad je Zmija rekla da će Adam i Eva “znati dobro i zlo”, Biblija ne govori o tome da će razlikovati dobro od zla jer znali su da ne smiju jesti sa stabla, tj. znali su što je pogrešno. To također ne znači da će dobiti iskustveno znanje dobra i zla (da će iskusiti dobro i zlo) zato jer kaže da će biti kao Bog ako znaju dobro i zlo. Bog ne može činiti zlo i nema iskustveno znanje zla. Ideja je da će sami znati što je dobro a što zlo. To znači da će se pouzdati u vlastiti razbor. Oni će sami birati svoj put i sami krčiti stazu. To je ono što su odabrali i odabir svih nas danas. U ljudskoj povijesti vidimo strašne posljedice.
Razumijevanje naravi Pada ili ljudske pobune također treba razjasniti spasenje koje nam se danas nudi. Adam i Eva okrenuli su se od pouzdavanja u Boga i odabrali su pouzdati se u đavla i svoj vlastiti razbor. Svi mi učinili smo isto. Od nas se traži uspostava odnosa s Bogom, početak upoznavanja Boga i oproštenje koje on nudi svima koji mu pristupaju. To je obrtanje te odluke koja je donesena u Edenskom vrtu. Moramo vratiti svoje povjerenje u Boga, odvratiti se od vjernosti đavlu i vratiti vjernost Bogu.
Ove dvije priče, priča o stvaranju i priča o pobuni čovječanstva (ili Padu), odgovaraju na jedno od najosnovnijih životnih pitanja: Što je to zlo? Ako je Bog samo dobar i ako je svemoguć, zašto onda postoji zlo? Vidimo da zlo nije stvar, kao što ni sjena nije stvar. Sjena je pomanjkanje svjetlosti do kojeg dolazi kada se nešto ispriječi između izvora svjetlosti i nečeg drugog. Zlo nije stvoreno, već je prirodan rezultat odluke nekog od Božjih stvorenja da odbaci Boga i čini što ono želi, umjesto onoga što Bog želi. Dakle, zlo je pitanje orijentacije. Je li neki postupak okrenut prema Bogu i njegovoj volji ili suprotno od nje? To objašnjava i zašto postoje stupnjevi zla. Kad muškarac i žena koji nisu u braku stupaju u spolne odnose zbog osjećaja jednog prema drugome, to nije Božja volja i zato je zlo. Ali ako se to dogodi zato jer jedna osoba obeća posao drugoj u zamjenu za odnos, tada je to veće zlo. U prvom slučaju, par je barem bio motiviran osjećajima. To je nešto dobro što je povezano s prvotnom svrhom spolnosti, čak i ako nije u okviru doživotne predanosti za koju Bog kaže da mora postojati da bi spolnost bila dobra. Ne kažem da je predanost nužna da bi spolnost bila ugodna, nego da je potrebna da bi ona bila u harmoniji s naravi života kakvog je Bog napravio, da bi imala mjesto u našem životu koje treba imati da bi mogla proizvesti dobre konačne rezultate. Oba ova slučaja sigurno će imati negativne posljedice, ali drugi će biti gori po srca uključenih osoba zato jer upotrebljavaju spolnost kao sredstvo razmjene, a ona nije za to nikad bila zamišljena.
Zlo nastaje kad se donose odluke koje nisu u skladu sa stvarnošću kakvu je Bog stvorio. On je stvorio zemlju tako da funkcionira skladno i time da bude dobro mjesto za život. Kad neka tvornica izlije kemikalije u rijeku i pritom ubije sve ribe, to je zlo. Bog stvara svako ljudsko biće jednako na svoju sliku kao neovisnu osobu koju treba voljeti i poštovati. Kad gledamo na druge s prezirom, zaboravljamo da su stvoreni na Božju sliku. Kad zadovoljavamo svoje seksualne žudnje prema nekoj osobi bez uzimanja u obzir njezinih želja, tada tu osobu tretiramo kao predmet, a ne osobu. Spolnost je stvorena da bude veza između dvije osobe u predanju jedna drugoj. Ljudsko biće nije nešto što se konzumira kao dobar obrok ili upotrebljava kao alat. Svako takvo ponašanje je zlo zato jer nije u skladu sa stvarnošću kakvu je Bog stvorio.
Velik dio Božjeg suda zapravo je jednostavno ostavljanje ljudi da iskuse posljedice svojih odluka kroz davanje slobode koju žele. On kaže:
“Tvoja će te zloća kazniti,
i tvoje će te otpadništvo prekoriti.
Spoznaj dakle i uvidi da je zlo i gorko
što si ostavio Gospoda, Boga svojega,
i što nema straha mojega u tebi” (Jr 2,19).
To je također razlog zašto Bog kaže da nema odmora (ili mira) za zle. Nakon što je ponudio mir i izlječenje onima daleko i onima blizu, Bog kaže:
“A opaki su kao more uzbibano
što se ne može primiriti
i čije vode mulj i blato izmeću.
‘Nema mira opakima’, kaže Bog moj” (Iz 57,20-21).
“Nema mira opakima” je izraz koji se ponekad čuje. Dolazi odavde. Vidiš li da ovdje Bog ne proklinje zle, nego opisuje što se događa kad netko inzistira na nalaženju svog vlastitog puta? Ta osoba nikada neće pronaći mir zato jer ono što čini, nije u skladu s naravi svijeta kakav je Bog stvorio. Ona inzistira na ispunjavanju svojih želja, ali kako svi mi imamo želje koje su u sukobu jedna s drugom, nikada ne možemo biti zadovoljni ako njih postavimo kao svoj cilj. Zli su ostavili oazu da bi potražili drugi izvor vode na kojem mogu oni biti kraljevi, ali drugi izvor ne postoji. Ako se ne vrate, lutat će, zauvijek gladni. Bog “daje dom samotnicima, sužnje izvodi na slobodu; samo buntovnici borave na sušnome” (Ps 68,6).
Druga jako važna poanta koju vidimo ovdje na početku Biblije jest da ljudski odabiri imaju stvarne posljedice i da su zato jako važni. Kad je Bog stvorio Adama i Evu sa sposobnošću biranja, on nije blefirao. Oni su odabrali katastrofalno i Gospodin im je to dozvolio. Situacija se nije promijenila. Tvoji odabiri imaju stvarne posljedice i važni su.
Pitanja za grupe
- Na Michelangelovoj slici na vrhu lekcije Božja ruka nalazi se s desne, a Adamova s lijeve. Koja od njih izgleda kao da se više trudi dotaknuti drugu i povezati se s njom? Misliš li da to odražava stvarnost?
- Zašto je važno da Bog postoji sam po sebi? Zašto je važno da je Bog slobodan? S obzirom na to da je ovo istina bez obzira na to razumijemo li mi to ili ne, zašto je za nas važno da razumijemo ovo o Bogu?
- Koje su neke od uobičajenih pretpostavki o tome kakav bi Bog morao biti ili što bi morao raditi, a koje se temelje na pogrešnim idejama o tome kakav bi “savršeni” Bog morao biti?
- Biblija jasno daje do znanja da će se svakome suditi (Rim 14,12). Zašto je Božji sud čast? Da postoje ljudi kojima Bog ne bi sudio, na što bi to ukazivalo o njima?
- Autor kaže da su Adam i Eva bili “glupi” kad nisu poslušali Boga. Zašto grijeh nije samo zao, nego i glup?
- Zašto Bog daje zakone i zapovijedi za ponašanje ili ne ponašanje na određeni način?
- Možeš li se sjetiti primjera kad si ti ili netko drugi odlučio za sebe da je nešto dobro za tebe, bez obzira na to što Bog kaže? Kakav je bio dugoročan rezultat?
| Naziv | Poznate priče i ljudi |
| Temelji | Adam i Eva. Kajin i Abel, Noa i Potop |
| Obitelj | Abraham, Izak, Jakov, Josip |
| Ispunjenje i promašaj | Mojsije, deset pošasti, Izlazak, Deset zapovijedi, lutanje pustinjom
Jošua, Jerihon, Rahaba, Debora, Gideon, Samson, Samuel, Ruta |
| Kraljevi | Šaul, David, Salomon |
| Kraljevstva | Ilija, Elizej, Ahab, Jona, Ezekija, Jošija, Izaija, Jeremija |
| Izbačeni | Ezekiel, Daniel, Nabukodonozor, ognjena peć |
| Vraćeni | Ezra, Nehemija, Estera |