Ne zaboravi: Bog je stvorio svijet kao dobro mjesto u kojem ga možemo upoznati i u kojem nas on može blagosloviti, ali mi smo se pobunili i uveli zlo u svijet. Zato je Bog odabrao jednu osobu, Abrahama, od koje će stvoriti narod Izrael, tako da kroz taj jedan narod može spasiti sve narode. Stari zavjet je priča o njima – priča o tome kako Bog priprema taj narod da bi on sâm mogao postati ljudsko biće rođenjem po ženi iz Izraela. Ovo je učinio zato da bi postao Spasitelj i Kralj cijelom ljudskom rodu, ispunjavajući tako svoj prvotni naum za nas: da ga poznajemo i da nas blagoslovi.
Temelji – Obitelj – Ispunjenje i promašaj
Kralj – Kraljevstva
Izbačeni – Vraćeni
A što s “dosadnim” odlomcima?
Jedan od problema s kojima se možeš susresti kod čitanja Starog zavjeta jest pitanje što s dosadnim odlomcima. To što ih zovemo dosadnima ne znači da ih ponižavamo. To ne znači da ih Bog nije nadahnuo ili da nisu vrijedni. Zapravo se radi o komentaru nas kao čitatelja. Istina je da nam je neke odlomke mnogo teže čitati sa zanimanjem od drugih. Najočitiji odlomci su oni koji uglavnom sadrže informacije koje su namijenjene nekome drugome, a ne nama. Ovdje uključujemo rodoslovlja, upute za obrede, geografske opise granica i detalje izgradnje određenih građevina. Mislim da mnogi ljudi koji pokušavaju čitati Stari zavjet odustanu zato jer u prvih jedanaest poglavlja nalazimo tri rodoslovlja. Želim ti dati nekoliko savjeta kako da se nosiš s rodoslovljima i detaljnim uputama za obrede ili gradnju. Ovo je moj savjet za one koji tek počinju čitati Stari zavjet: Preskoči dosadne dijelove. Molim te, preskoči ih. Unatoč tome što su oni inače vrijedni i korisni, za tebe u ovom trenutku bit će samo prepreka. Kasnije se možeš vratiti i pročitati ih, ali za sada jednostavno ih preskoči. Ne zaboravi da čitanje Biblije ne uzrokuje da te Bog više voli. Nećeš biti kažnjen ako ne čitaš “kako treba”. Nećeš dobiti dodatne bodove ako pročitaš sve. Razlog zašto čitamo Bibliju nije taj da bismo usvojili njezin sadržaj, nego da bismo upoznali Boga koji govori kroz nju. Zato, ako te dio Biblije u tome sprječava, preskoči ga za sada. Čitati da bi znao više zapravo je štetno i može dovesti do toga da postanemo kršćani koji bolje poznaju svoju Bibliju nego što poznaju svoga Boga.
Koliko pozadinskih informacija trebaš da bi razumio Bibliju?
Trebaš li razumjeti drevnu politiku, vjerska uvjerenja i ekonomiju da bi mogao razumjeti što se naučava u Starom zavjetu? Ovo jednostavno pitanje nema jednostavan odgovor. Svaki čitatelj pristupa štivu sa svojim prethodno stvorenim idejama i prirodno će čitati iz svoje perspektive, osim ako ne pokuša iskoračiti iz nje i čitati kao da je drevni Izraelac. Što je veća razlika između čitateljeva svijeta i svijeta izvorne publike, veća je mogućnost pogrešnog razumijevanja. Međutim, naš strah od pogrešnog razumijevanja može biti pretjeran. Sjetimo se da Biblija nije obična knjiga. Ona je glavni Božji alat pomoću kojeg ga ljudska bića mogu upoznati i zato je Bog prisutan svaki put kad se čita Biblija u potrazi za njim. Posljedično, Biblija je nepogrešiva, što znači da te neće ostaviti praznog. Neće te voditi na pogrešan trag ako je čitaš razumno, normalno i s vjerom, čitajući je da bi primio pouku iz Biblije, a ne da bi joj sudio. To ne znači da ćeš uvijek sve dobro razumjeti iz nje. Daleko od toga. Ali ako čitaš ponizno i razumno, ne brini zbog ove opaske.
S obzirom na to da je Biblija Božja riječ za sav ljudski rod, u sebi sadrži sve što je potrebno za razumijevanje njezinih središnjih poruka. Većina stvari o kojima govori su osnovna ljudska iskustva. Obiteljski odnosi, brak, ljudi od autoriteta, ljudi pod vlašću drugih, siromaštvo, bogatstvo, rat i mir – sve su to univerzalna ljudska iskustva koja nadilaze naše kulture. Glavnu poantu neke priče iz Starog zavjeta može razumjeti svatko, čak i ako u njoj postoje aspekti koji će ti promaći zato jer nemaš sve potrebno znanje koje su imali izvorni čitatelji i nisi dio njihove kulture.
Društvo Starog zavjeta
Međutim, dat ću ti malo pozadinskih informacija o načinu na koji je društvo bilo organizirano u vrijeme Starog zavjeta, bez obzira na to što ovo možeš i sam dokučiti ako uložiš nešto vremena. Ovdje malo pomoći može značiti puno.
Patrijarsi i obaveze
Društvene strukture antičkog svijeta bile su vrlo različite od onih koje viđamo danas u filmovima i na televiziji sa Zapada. U Europi i u većini svijeta u kojem se govori engleskim jezikom, osnovna jedinica društva je pojedinac i nakon toga nuklearna obitelj (roditelji i njihova djeca). Kulturološki, fokus je na pravima koje ima pojedinac, na onome što ti drugi ljudi duguju. U Starom zavjetu društvo je bilo organizirano oko proširenih obitelji i malo se razmišljalo o osobnim pravima. Umjesto prava, postojale su obaveze. Umjesto da ti netko drugi da prava kao nešto što očekuješ, ljudi oko tebe imali su obavezu ponašati se prema tebi na određeni način. Tako ne čitamo da su žene imale pravo da ih se dobro hrani i da se brine za njih. Čitamo da muž mora providjeti za svoju ženu. Čak i ako je ne voli, i dalje mora proviđati za nju (Izl 21,10-11). Fokusira se na obavezu, a ne na pravo. Možda si i ti kao čitatelj iz takvog društva. Ako nisi, nemoj misliti da se radi samo o mrtvoj ideji iz prošlosti. Danas više ljudi živi u ovakvoj vrsti društava, nego u individualističkim društvima.
Na čelu svake obitelji bio je patrijarh, koji je vladao obitelji i trebao se starati za to da se vodi briga o cijeloj obitelji. Tradicionalno, on je imao vlast nad životom i smrti osoba ispod sebe. Patrijarh je obično bio najstariji sin prethodnog patrijarha. Zapadnjaci bi mogli reći da je patrijarh imao više prava od drugih ljudi zato jer je imao više moći. Ovakvo razmišljanje strano je svijetu Starog zavjeta. Patrijarh je imao više moći zato jer je trebao ispuniti mnogo više obaveza. Da ne bude nesporazuma, patrijarsi su uživali u većoj moći i prestižu od ostalih. Biti patrijarh bilo je poželjno mjesto, ali taj položaj nije uopće bio jednak položaju bogatstva i moći danas na Zapadu. S obzirom na to da se Zapad fokusira na prava, radije nego na obaveze, malo je toga što pokreće moćne ljude da se brinu za druge. Porast moći i količine novca uglavnom donosi korist samome sebi zato jer ako imam novac i ignoriram potrebe neke određene osobe, ne kršim njezina prava. Ta osoba u potrebi nema pravo na pomoć od određene bogate osobe. Iako postoje bogati ljudi koji pomažu ljudima u potrebi, pojava nije ista kao kod postojanja obaveze. Individualistička društva teže odvajanju bogatstva od potrebe. U vrijeme Starog zavjeta, ljudi nisu vrednovali patrijarha samo na temelju bogatstva koje ima, nego i prema tome kakvo je bilo blagostanje onih koji su bili njemu na brizi.
S obzirom na to da je patrijarh imao više obaveza, obično bi primio dvostruko veće nasljedstvo od svoje braće. Njemu je trebalo više imovine (stada stoke ili zemlje) zato jer je u njoj izvor hrane o kojem obitelj ovisi za preživljavanje. Ovo je “pravo prvorodstva” koje se ističe u priči o Jakovu i Ezavu (Post 25,27-34).
Zato je Mojsijev zakon bio usredotočen na vlasništvo nad zemljom i zato postoje zakoni koji govore da, ako muž umre i ostavi iza sebe udovicu bez sina, jedan od preostalih muškaraca u obitelji mora se oženiti njome i postati ocem sina te udovice bez djece. S obzirom na to da žene nisu imale vlasništvo nad nekretninama, bez muškog nasljednika koji bi naslijedio imanje koje je pripadalo preminulom mužu, ona je ostala bez sredstava za preživljavanje. Ona se udala u obitelj očekujući da će imati uzdržavanje plodovima muževog imanja i obitelj je imala dužnost pobrinuti se da to bude tako. U društvima u kojima žene mogu biti vlasnici nekretnina, ovi propisi su suvišni, ali i dalje pokazuju Božju brigu za potrebe onih koji nemaju moći, bez obzira na to u kojem društvu žive.
Brak
Slučaj udovice bez djece vodi nas do drugog načina na koji se antička društva razlikuju od Zapadnog društva. Ljudi nisu očekivali da će se vjenčati s nekim zato jer su zaljubljeni. Prvo, ta društva bila su jako mala i ljudi nisu bili jako pokretni, tako da su mladić ili djevojka poznavali tek nekoliko potencijalnih partnera. Šansa da će jedan ili jedna od njih biti “onaj pravi” bila je prilično mala. Osim toga, ljudi su imali brojne bliske društvene veze. Živjeli su u malim zajednicama i bili su snažno povezani s drugima zato jer su se viđali i radili sa svojim članovima obitelji i prijateljima svaki dan. Posljedično, imali su mnogo svakodnevne emocionalne podrške od bliskih prijatelja i rođaka. Nije postojao ni izbliza tako velik pritisak na bračni odnos kao primarni izvor emocionalne podrške i prijateljstva kao što postoji u mnogim društvima danas, tako da parovi nisu trebali biti toliko prirodno kompatibilni da bi ostvarili uspješan brak. Neki parovi nisu se ni poznavali kad su se vjenčali. Njihov brak dogovorili su njihovi roditelji, iako bi ponekad muškarac sam vodio pregovore. To obično ne znači da žena nije imala pravo izbora. Ona je trebala dati pristanak da bi se udala. Ovaj pristanak obično je bio izraz njezinog povjerenja u njezine roditelje i poslušnost roditeljima te standardima njezine zajednice. Činjenica da se ljudi nisu vjenčavali iz ljubavi ne znači da u brakovima nije bilo ljubavi. Iza svega stajala je ideja da romansa raste iz predanosti, a ne da predanost raste iz romanse. U suvremenom svijetu napustili smo ovu ideju i istovremeno vidimo kolaps braka. Ovo je još jedan slučaj u kojem se većina ljudi kroz povijest pa i onih u današnjem svijetu lakše poistovjećuje s običajima antičkog svijeta, nego s našim zapadnjačkim individualizmom.
Među Izraelcima i narodima oko njih također je bio običaj da obitelj mladoženje plati otkupninu za mladu. Ovo je i danas učestao običaj diljem svijeta, ali ljudi iz individualističkih kultura mogu ga pogrešno shvatiti. Nekom Amerikancu ili Europljaninu može izgledati kao da muž kupuje ženu od njezina oca, kao da je ona imovina. Naravno, s obzirom na to da ljudi imaju grešna srca, postoje mnogi slučajevi u kojima otac koristi svoju kćer kao sredstvo da za sebe pribavi više bogatstva. Međutim, to je zloupotreba ovog sustava. Zapravo se radi o tome da mladoženja pokazuje da je financijski sposoban brinuti se za ženu i da je odlučio ući u taj odnos. Otac nevjeste trebao je sačuvati otkupninu za mladu za slučaj da je njezin muž otpusti ili umre, a njezina obitelj nije se mogla brinuti za nju. To je razlog zašto u priči o Jakovu, kada on pita svoje dvije žene (koje su bile sestre) što misle o njegovom planu da se odsele daleko od njihova oca, one odgovaraju: “Zar još imamo dijela i baštine u domu oca svojega? Ta on nas je prodao pa sveudilj proždro i otkupninu našu” (Post 31,14-16).
Njihov otac prekršio je povjerenje koje su mu one ukazivale tako što je potrošio bogatstvo koje je trebao čuvati da bi njima osigurao sigurnost. S obzirom na to da ga je potrošio, on više nije bio izvor financijske sigurnosti svojim kćerima, tako da njih ništa nije financijski koštalo odseliti se.
Otkupitelj
Činjenica da su drevna društva bila organizirana oko proširenih obitelji koje su imale obaveze jedne prema drugima, stvorila je položaj “otkupitelja”. Ako bi neki veliki događaj nanio štetu obitelji, ako se dogodilo nešto zbog čega obitelj više nije bila cjelovita, obitelji je trebala riješiti problem i urediti stvari. Osoba koja je trebala urediti stvari bila je otkupitelj. Jedan od primjera problema koji je otkupitelj trebao riješiti jest situacija u kojoj je neki siromašan član obitelji upao u dugove pa je trebao prodati svoju zemlju. Tada bi je kupio ili otkupio drugi član obitelji. Ponekad je dug natjerao ljude da se prodaju u roblje (s obzirom na to da je robovlasništvo u Izraelu bilo privremeno stanje u kojem je osoba bila dok ne otplati dug), a kad se to dogodilo, često bi bogatiji član obitelji otkupio tu osobu. U gore spomenutom slučaju, čovjek koji se oženio udovicom svog rođaka sa svrhom da bi se brinuo za nju, bio je otkupitelj. Ako je netko ubio člana obitelji, jedan od rođaka žrtve dao bi se u potjeru za ubojicom i pobrinuo bi se da se zadovolji pravda. Svi ti postupci bili su činovi otkupljenja. Njima se spašavalo one koji su u potrebi i vraćala se cjelovitost obitelji. Stari zavjet često opisuje Boga kao otkupitelja svoga naroda, istovremeno kao skupine (Iz 47,4) i kao pojedinaca (Ps 19,14). Zato, kad je Isus došao i ostvario otkupljenje, to nije bila nova niti iznenađujuća ideja. Novozavjetne ideje otkupitelja i otkupljenja uzete su u potpunosti iz Starog zavjeta.
Ovo nam također pokazuje da, kada Bog radi s ljudima određene kulture, on ne razara njihovu kulturu i tjera ih da je ponovo sagrade kao neko idealno društvo. On čini s kulturama isto što čini i s pojedincima. Baš kao što ulazi u život svakome tko mu dolazi i polako ga transformira da mu bude sličan bez brisanje njegove osobnosti, tako ulazi i u društvo, gdje njegova istina polako transformira kulturu u jedinstveni izričaj pobožnosti. Ta kultura je i dalje prepoznatljiva, ali u njoj mogu cvjetati pravda i dobrota, za razliku od stanja prije Božje intervencije.
Geografija
Biblija se ističe među mnogim drugim vjerskim knjigama po tome što govori o stvarnim događajima koji su se stvarno dogodili na određenom mjestu u određeno vrijeme. Isus je bio stvaran čovjek koji je živio u Palestini u prvom stoljeću koji je stvarno umro i uskrsnuo od mrtvih. Možemo posjetiti mjesto na kojem je umro i vidjeti praznu grobnicu. Stari zavjet također govori o stvarnim događajima koji su se stvarno dogodili u stvarnome svijetu. Ne govori o nabacanim idejama koje postoje u duhovnom svijetu.
S obzirom na to da Stari zavjet govori o stvarnim događajima, on često spominje geografske lokacije na kojima su se ti događaji odigrali. Zato će nam malo razumijevanja geografije tih događaja pomoći razumjeti ono što čitamo. Dostupne su brojne detaljne informacije. Međutim, većinu toga ne trebaš znati da bi mogao razumjeti što se događa. Zapravo, kada sam imao nekih deset godina, čitao sam i u osnovi razumio te priče bez obzira na to što sam jedva ima neku predodžbu gdje se nalaze ta mjesta. Znao sam gdje su Egipat, rijeka Jordan i Mrtvo more (što nije bilo od neke pomoći jer se ono ne spominje vrlo često) te neka druga mjesta. Ali nisam imao pojma gdje se nalaze Efrajimovo gorje, Betel ili Beeršeba. I dalje sam mogao pratiti što se događa. Kada sam naučio geografiju, to mi je malo pomoglo bolje razumjeti što se događa, ali nije promijenilo poantu priče.
S obzirom na to da je geografija važna, ali ne i jako važna, neću ti dati puno detalja, nego upravo dovoljno da se možeš orijentirati.
Većina događaja Staroga zavjeta odigrali su se u Kanaanu ili kako se kasnije zove, Palestini. Ondje je živio izraelski narod. Ovo je zemljovid koji pokazuje gdje se on nalazi u odnosu na druge narode. Stavio sam oznaku “Izrael.”
Najvažnije što treba znati na ovom zemljovidu je gdje se nalazi Izrael u odnosu na Egipat, Asiriju i Babilon. Egipat je bio Izraelov bogat i moćan susjed na jugu. Asirija i Babilon važni su zato jer je u tom dijelu svijeta živio Abraham kad ga je Bog pozvao. Tamo je Izrael odveden u izgnanstvo. Iako su Asirija i Babilon bili uglavnom istočno od Palestine, zemlja neposredno između njih bila je pustinja, tako da je za putovanje tamo trebalo ići na sjever. Zato se u Bibliji ponekad govori da Asirci i Babilonci žive na sjeveru ili da dolaze sa sjevera. Područje označeno kao Babilonija je mjesto gdje se nalazila kula babilonska. To je također mjesto gdje je bio Abraham kad ga je Bog pozvao i gdje su Izraelci bili prognani nakon uništenja Jeruzalema.
Ovo je zemljovid Palestine koji pokazuje njezine fizikalne karakteristike.
Možeš vidjeti da od Sredozemnog mora prvo dolazi obalna ravnica, zatim nisko gorje i nakon njega mnogo razvedenije gore i doline. Gorje je mjesto gdje je Izrael isprva naselio Obećanu zemlju pod vodstvom Jošue i ostalo je središnji i najvažniji dio njihova teritorija. Većina priča koje se događaju u Obećanoj zemlji događaju se u gorju. Ako želiš zamisliti zemlju kako je nekada izgledala gledajući današnje fotografije Palestine, trebaš znati da je Palestina prošla kroz dva ciklusa opsežne deforestacije nakon Jošue, tako da je gorje bilo mnogo zelenije u vrijeme Starog zavjeta nego što je danas.
Podijelio sam gorje na Judino i Efrajimovo. To je zato jer će se ponekad u priči upotrijebiti te nazive da se označi gdje se u gorju nešto događa. Točno poznavanje lokacije tih područja nije ključno za razumijevanje priče, ali dobro je znati da se Juda nalazi na jugu.
Jizreelska dolina bila je najplodniji dio zemlje, ali nije bila pod kontrolom Izraela sve dok nije prošlo nekoliko generacija moćnih kraljeva. Mnoge kasnije priče koje se događaju u Sjevernom kraljevstvu Izraela (u 1. i 2. Kraljevima) događaju se ovdje.
Negev je bio pustinja za vrijeme sušne sezone (svibanj do rujan), ali je bio zelen tijekom kišne sezone (listopad do travanj). Zbog toga ljudi nisu mogli živjeti ondje tijekom cijele godine ako nisu živjeli u blizini zdenca. Međutim, Negev je bio važan zato jer su pastiri poput Abrahama svake godine vodili svoja stada na obližnja područja u vrijeme dok je bilo trave i vraćali se u naseljena područja tijekom sušne sezone da bi napasali stada na ostacima na poljima zemljoradnika.
Ovo je Obećana zemlja s nekoliko osnovnih lokacija.
Osim Sredozemnog mora na zapadu (ili Velikog mora, kako su ga zvali), najočitija značajka Obećane zemlje je rijeka Jordan koja teče od Galilejskog mora na sjeveru do Mrtvog mora na jugu. Civilizacije su se obično širile uzduž rijeka, ali s obzirom na to da Jordan teče prebrzo za plovidbu i da je previše mutan da bi bio izvor dobre pitke vode, koliko znamo, na njegovim obalama nije sagrađen nijedan grad. Područje oko rijeke zapravo je bilo divlje od ostatka zemlje. Zbog toga što je Jordan tako divlji i neprijateljski te zato što Izraelci nisu bili narod pomoraca, ove vodene površine u Starom zavjetu služile su samo kao granice i prepreke.
Rijeka Jordan je najvažnija granica zato jer dijeli Obećanu zemlju na istočnu i zapadnu stranu. U pričama se spominje prelazak preko Jordana ili ga spominju kao objašnjenje gdje se nalaze neke lokacije, spominjući mjesta “s druge strane Jordana”. Ovaj izraz uvijek se odnosi na zemlju istočno od Jordana, unatoč tome što iz perspektive nekoga tko živi s te strane, Jeruzalem, Betlehem i druga mjesta nalaze se također “s druge strane Jordana”. U Starom zavjetu, perspektiva iz koje se govori uvijek je centralizirana na Palestinu između Jordana i Sredozemnog mora.
Drugi način na koji starozavjetni pisci objašnjavaju nešto što se nalazi na istočnoj strani Jordana jest da koriste naziv Gilead za to područje. To je bilo veliko područje istočno od rijeke. Tako, svako mjesto koje u svom nazivu ima “Gilead”, nalazi se s istočne strane.
Na zemljovid sam stavio neka važna mjesta da ih možeš vidjeti. Možeš vidjeti da se sva nalaze u gorju, osim Beeršebe koja se nalazi u Negevu. Beeršeba je važna zato jer se smatrala najjužnijim gradom Izraela. Dan (na zemljovidu sjeverno) je bio najsjeverniji grad. Zato izraz “od Dana do Beeršebe” znači “u cijeloj zemlji.”
Ovo je zemljovid koji pokazuje gdje su živjeli najvažniji neposredni susjedi Izraela.
Amon, Moab i Edom bili su mala kraljevstva koja su postojala u zemlji prije dolaska Izraela u Obećanu zemlju. Bog je rekao Izraelu da je dao zemlju Amoncima, Moapcima i Edomcima na kojoj su živjeli, tako da je Izrael ne smije uzeti od njih.
Ti narodi bili su u srodstvu s Izraelom: Amon i Moab bili su potomci Abrahamova nećaka Lota, a Edom Jakovljeva brata Ezava.
Aram: Aramejci su bili etnička i kulturna skupina koja je živjela u snažnim gradovima-državama na području današnje Sirije. Damask je bio najvažniji grad. Aramejci su važni u 1. i 2. Kraljevima.
Filistejci: Konfederacija gradova-država. Tri do četiri generacije Filistejci su se borili s Izraelom za kontrolu nad područjem između podnožja izraelskog gorja i svog teritorija na obalnoj ravnici. Zbog toga što Stari zavjet sadrži mnoge priče iz tog vremena (Samson, Samuel, Šaul i David), stječe se dojam da su Filistejci bili najveći neprijatelji Izraela. To je bilo tako samo u tom razdoblju. Općenito, čini se da su Filistejci uzrokovali manje problema Izraelu u usporedbi s većinom ostalih susjeda. Ovo područje se danas po Filistejcima zove “Palestina”.
Tir: Bogat grad Kanaanaca pomoraca (danas ih zovemo Feničani). Tir je uvijek želio imati dobre odnose sa svim narodima koji su kontrolirali putove kojima su putovali trgovci na putu do Tira da bi kupili robu koju su tirski brodovi dovozili morem. Tako, dok je Izrael bio snažno kraljevstvo i dok je kontrolirao trgovinu koja je dolazila s juga, Tir mu je bio prijatelj. Dok Izrael nije bio kraljevstvo ili je bio slab, Tir ga je ignorirao.
Pitanja za grupe
- Jesi li naišao na dijelove Biblije koji su dosadni? Zašto je u redu preskočiti ih?
- Što se događa kad neka osoba dobro poznaje Bibliju, ali ne poznaje Boga dobro?
- Autor kaže da svatko, bez obzira na kulturnu pozadinu, može razumjeti središnju poruku Biblije. Možeš li objasniti zašto je tome tako?
- Društva drevnog Bliskog istoka bila su orijentirana na zajednicu, a ne individualistička. Na koji način je ovo slično ili različito od tvog društva? Što misliš o tome?
- Bi li radije živio u društvu u kojem je moć neravnomjerno raspoređena, u kojem imaš manju mogućnost osobnog izbora, ali u kojem su ljudi uglavnom dobri, ili u društvu u kojem je moć ravnomjerno raspoređena, ali većina ljudi su sebični i nisu dobri? Na koji način bi se život razlikovao u ova dva društva?
- S obzirom na to da žene u drevnim društvima Bliskog istoka nisu imale imovinu, Bog je pokazao posebnu brigu za njihovu dobrobit. Također je pokazao posebnu brigu za radnike koji nemaju zemlje, strance i siromašne. Za koje ljude želi da se danas brinemo?
- Drevna društva pokazivala su stvarnost da Bog djeluje iznutra, pri čemu su neke značajke bile dobre, a neke ne baš dobre. Koje su neke od dobrih značajki tvog društva? Koje značajke nisu baš dobre?
- Na koji način može Isusova poruka transformirati društvo nabolje, a da pritom ono i dalje ostane prepoznatljivo?
- Zamislimo da imaš prijatelja koji je poklonik religije koja se u potpunosti temelji na intelektualnim i duhovnim idejama i uvidima, kao što je New Age. Možeš li mu objasniti zašto je važno da kršćanstvo nije samo ideja. već da se temelji na stvarnim događajima koji su se dogodili na mjestima koja i danas možemo posjetiti?
- Bog je rekao da je dao Amoncima, Moapcima i Edomcima njihovu zemlju i zato im je Izrael nije smio oduzeti. Čak kaže da je doveo Filistejce i Aramejce u njihove zemlje jednako kao što je doveo Izrael u njegovu zemlju (Amos 9,7). Možemo li iz ovoga naučiti nešto o Bogu i o tome kako se on odnosi prema narodu? Voli li Bog samo svoj narod? Što nam to govori o njegovoj ljubavi i brizi za narod?
| Naziv | Poznate priče i ljudi |
| Temelji | Adam i Eva. Kajin i Abel, Noa i Potop |
| Obitelj | Abraham, Izak, Jakov, Josip |
| Ispunjenje i promašaj | Mojsije, deset pošasti, Izlazak, Deset zapovijedi, lutanje pustinjom
Jošua, Jerihon, Rahaba, Debora, Gideon, Samson, Samuel, Ruta |
| Kraljevi | Šaul, David, Salomon |
| Kraljevstva | Ilija, Elizej, Ahab, Jona, Ezekija, Jošija, Izaija, Jeremija |
| Izbačeni | Ezekiel, Daniel, Nabukodonozor, ognjena peć |
| Vraćeni | Ezra, Nehemija, Estera |