Ne zaboravi: Bog je stvorio svijet kao dobro mjesto u kojem ga možemo upoznati i u kojem nas on može blagosloviti, ali mi smo se pobunili i uveli zlo u svijet. Zato je Bog odabrao jednu osobu, Abrahama, od koje će stvoriti narod Izrael, tako da kroz taj jedan narod može spasiti sve narode. Stari zavjet je priča o njima – priča o tome kako Bog priprema taj narod da bi on sâm mogao postati ljudsko biće rođenjem po ženi iz Izraela. Ovo je učinio zato da bi postao Spasitelj i Kralj cijelom ljudskom rodu, ispunjavajući tako svoj prvotni naum za nas: da ga poznajemo i da nas blagoslovi.
Temelji – Obitelj – Ispunjenje i promašaj
Kralj – Kraljevstva
Izbačeni – Vraćeni
Što je to žanr?
Svaki put kad nešto čitaš, važno je biti svjestan koju vrstu teksta čitaš. Novinski izvještaj o zločinu čitaš drugačije nego priču sa zapletom. U oba slučaja radi se o zločinu, ali jedan od njih je pravi, a drugi fiktivan. Tvoje emocionalne reakcije bit će različite kod njihova čitanja. Tvoja očekivanja bit će različita. Priču sa zapletom čitaš da bi na kraju otkrio tko je počinio zločin, a novinski izvještaj čitaš s nadom da će uhvatiti počinitelja. Novinski izvještaj koji uključuje hvatanje počinitelja izaziva osjećaj zadovoljstva (osim ako je kriminalac neki tvoj prijatelj), ali znaš da se to ne događa uvijek, tako da, ako izvještaj završava tvrdnjom da policija još istražuje zločin, prihvaćaš situaciju.
Ako čitaš ili gledaš cijelu priču sa zapletom, a onda ti na kraju ne kažu tko je počinitelj, to bi te razljutilo jer pravila pisanja tog žanra nalažu otkrivanje krivca. Izdavači znaju da pogrešno shvaćanje žanra može biti uznemiravajuće, što je razlog tome da, ako priča sadrži nestvarne elemente kao što su magija ili nadznanost, oni nalaze načina da to kažu čitatelju prije nego što počne čitati.
Ako čitaš priču za koju smatraš da je realistični roman o mladoj ženi koja odrasta u sirotištu u Keniji, očekuješ da ćeš vidjeti kako ona raste u svojoj spoznaji same sebe i svoga svijeta. Želiš vidjeti kako ona sazrijeva, gradi odnose, nalazi zadovoljstvo i počinje živjeti životom koji ispunjava. Nećeš očekivati da na pola knjige ona pronađe srušeni vanzemaljski svemirski brod i iskorištava njegovu tehnologiju da bi pobijedila skupinu vampira koji tajno vladaju svijetom. Da se to dogodi, mnogi čitatelji bacili bi knjigu iz ruku s gnušanjem (iako bi neki od nas možda pomislili da je priča doživjela jako zanimljiv obrat).
Različite vrste pisanih i umjetničkih materijala nazivamo žanrovi. Žanrove cijelo vrijeme razlikujemo bez svjesnog razmišljanja. Recimo da netko na televiziji tvrdi da je jedan novi automobil najsigurniji, najugodniji i najracionalniji automobil ikad proizveden. Da bi ga stvarno shvatio, trebaš znati radi li se o istraživaču koji izvještava o znanstvenim rezultatima, pokusnom vozaču koji daje svoje mišljenje ili o glumcu u reklami. Ako gledaš to misleći da izvještava o rezultatima istraživanja, a onda saznaš da je to plaćena reklama, vjerojatno bi te to naljutilo. Osim toga, morat ćeš promijeniti način razumijevanja svega što si upravo čuo. Ovo je u cijelosti posljedica razlika u očekivanjima koje imamo prema žanru reklame, za razliku od očekivanja od novinskog izvještaja. Ponekad ljudi kažu nešto što zvuči glupo, a zatim tvrde da se šale. Pritom pokušavaju izrečeno premjestiti u drugi žanr da bi izbjegli sramoćenje zato jer je prihvatljivo zvučati glupo u šali, ali ne i u normalnom razgovoru.
Svijest o žanru onoga što čitaš imat će značajan utjecaj na tumačenje pročitanog. Pogrešno razumijevanje žanra može biti katastrofalno. 1930-ih godina jedna radijska postaja izvela je dramatizaciju romana “Rat svjetova” u kojem Marsovci napadaju Zemlju, ali umjesto da priču govori iz perspektive jednog čovjeka, kao u knjizi, prikazana je kao prijenos vijesti uživo. Prije početka emisije postaja je objasnila da je ono što slijedi fikcija, ali nisu svi slušatelji čuli početak. Ljudi koji su se priključili programu nakon što je počeo, mislili su da slušaju stvarne vijesti o stvarnoj invaziji. Tisuće ljudi bježali su u masovnoj panici. Problem je u cijelosti ležao u pogrešnom shvaćanju žanra.
Ista stvar događa se kod čitanja Biblije. Čitamo da je Samson zapalio žitna polja Filistejaca zato jer je Samsonov svekar, koji je bio Filistejac, dao Samsonovu ženu nekome drugome. Neki ljudi mogli bi pomisliti da ovo pokazuje da je ponekad dobro osvetiti se ili da cijele zajednice trebaju trpjeti kaznu za grijehe nekolicine svojih članova. Međutim, to je pogrešno shvaćanje žanra. Priča o Samsonu je narativni tekst, što znači da opisuje što je Samson učinio. Ona nije zakon koji nam govori što trebamo činiti. Čak ni ne sugerira da je Bog odobravao taj postupak. S obzirom na to da Bog zapovijeda da se ne osvećujemo (Lev 19,18; Pnz 32,35), možemo znati da je Samson postupio pogrešno. Naučiti razumjeti žanr pomoći će ti izbjeći ovu vrstu pogreške i opaziti je kod slušanja drugih.
Ove lekcije objašnjavaju temeljni žanr Starog zavjeta: narativni žanr ili priču. Razlog važnosti ovoga jest činjenica da pogrešno razumijevanje žanrova vjerojatno je najuobičajeniji izvor pogrešnog tumačenja Starog zavjeta. Razumijevanje različitih vrsta pisanja najvažniji je korak u postajanju kompetentnim čitateljem i zato je prilično važan. Nakon što završiš ovaj tečaj, možeš pročitati i druge materijale koje ću objaviti o drugim, težim žanrovima.
Na najvišoj razini, Stari zavjet možemo podijeliti na dva žanra: proza i poezija. Proza je ono što podrazumijevamo pod normalnom komunikacijom. Jedni drugima obično govorimo u prozi. Proza se sastoji od rečenica i odlomaka. Uglavnom je doslovna i koristi se za prenošenje informacija. Upute i priče također su proza.
Poezija je posebna vrsta govora koji ima umjetnički uređen uzorak, tako da ima neku vrstu ritma, često i uzorak rimovanja riječi, ali to mogu biti i ponovljeni glasovi u sredini ili na početku riječi, ili uzorak koji uključuje broj slogova ili čak značenje određenih fraza. Svrha poezije je obično pobuđivanje emocionalnog odaziva jače nego prozom. Poezija se sastoji od stihova, koji ne moraju biti cjelovite rečenice, već se mogu sastojati samo od izražajnih sredstava.
Proza i poezija mogu se dalje dijeliti u podžanrove. Najuobičajeniji i najvažniji žanrovi proze Starog zavjeta su priča, zakon i pouka (ili naučavanje). Najvažniji žanrovi poezije su: mudrosna, proročka, apokaliptična i psalmi, koji su vrsta poezije koja uključuje i pjesme i molitve.
Trebaš biti svjestan da nije jednako lako razumjeti sve žanrove. Neke je sigurno jednostavnije savladati nego druge. Srećom, onaj koji je najjednostavnije savladati također je i najtemeljnija informacija i onaj od kojeg trebaš krenuti. S obzirom na to da je cilj ovih lekcija poticaj da počneš čitati Stari zavjet, pogledat ćemo kako razumjeti priče (naraciju) tako da ih možeš čitati s određenom dozom samopouzdanja. Upoznavanje sa sadržajem priča omogućava ti razumijevanje svijeta u kojem su drugi materijali bili napisani. Trebaš stvarno biti upoznat s naracijom Starog zavjeta prije nego što pokušaš razumjeti proročanstva.
Knjige od Postanka do Estere su uglavnom naracija, iako prvih nekoliko knjiga sadrži zakone i rodoslovlja, a u svima ima i nešto poezije. Dijelovi ostalih knjiga također su naracija, kao npr. u Joni, Jobu, Jeremiji i Ezekielu.
Razumijevanje poezije naučit ćeš čitajući Psalme. Oni obično nisu preteški za razumijevanje i s mnogima od njih lako ćeš se povezati. U njima se emocionalno piše o cijelom rasponu ljudskih emocija i iskustava. Dok čitaš Psalme, sigurno ćeš pronaći neke koji odražavaju tvoje trenutne misli i osjećaje. Zbog toga neke od njih kršćanin razumije lako kao i narativne priče. Njihova ljudskost čini ih pristupačnima i to je vjerojatno razlog zašto se mnoge Biblije tiskaju samo kao Novi zavjet s Psalmima – zato jer su Psalmi jedini dio Starog zavjeta koji mnogi ljudi čitaju. Međutim, oni nisu mjesto odakle početi ako želiš čitati Stari zavjet, nisu onakvi kakve su priče. Kad dođeš do njih, pomoći će ti razviti instinkt za čitanje hebrejske poezije. S obzirom na to da su proroci pisali uglavnom u obliku poezije, ovo je ključan korak u njihovom razumijevanju.
Kreni od priča
Kad počneš čitati Bibliju od Postanka, prve knjige, ubrzo postaje jasno da su ono što čitaš priče. Važno je ovo stvarno opaziti jer oko polovine Starog zavjeta sastoji se od priča. Bog nije morao početi s pričama, ali on je to ipak učinio. Stari zavjet započinje knjigama koje govore priču o Božjem odnosu s ljudskim rodom tako da mi ljudski čitatelji možemo razumjeti Boga. Zatim postoje knjige mudrosti i proročanstava koje govore izravnije o Božjim planovima i željama.
Opazi da Novi zavjet ima jednaku strukturu: imamo Evanđelja i Djela apostolska, u kojima se govori priča, pa zatim poslanice i Otkrivenje. To nije slučajnost. Postoji razlog zašto priče dolaze prvo. U oba slučaja, te priče od ključne su važnosti za razumijevanje knjiga koje slijede. Mnogi od nas krenuli bi od poučavanja i nekih osnovnih činjenica, a zatim bi upotrijebili priče za ilustriranje nauka. Ali vidimo da priče zauzimaju prvo mjesto u Bibliji i postoje dobri razlozi za to, što bi moglo izazvati neke od naših pretpostavki.
Mnogi od nas pretpostavljaju da bi Bog radije trebao poučavati kao što to čine učitelji u današnjim školama. Ali Bog nas poučava u obliku priče mnogo više nego izravnim poučavanjem zato jer je to bolja metoda poučavanja istina koje imaju složenu primjenu. U ovom slučaju, primjena je način kako živjeti naše živote. Priče nisu dobre poput izravnih tvrdnji kad se objašnjava nešto jednostavno, kao što je način uporabe nekog uređaja, kako skuhati neko jelo ili kako doći do nečije kuće. S obzirom na to da je svladavanje života teže nego svladavanje uporabe računala, potreban je drugačiji pristup.
Priče su također bolje od izravnih tvrdnji za upoznavanje osobe. Evo jedne priče. Kad je David, koji je kasnije postao kralj, došao do svoje braće da bi im donio namirnice dok su bili u vojsci, vidio je i čuo diva Golijata kako izaziva izraelsku vojsku te postavlja pitanje kakvu nagradu će dobiti čovjek koji ga pobijedi u izazovu. Ove velike riječi koje je izgovorio neiskusan mlađi brat naljutile su njegovog najstarijeg brata. On je rekao:
“No kad Eliab, njegov najstariji brat, ču kako on razgovara s ljudima, Eliab gnjevom planu na Davida te reče: ‘Zašto si sišao ovamo? I komu si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja tvoju drskost i zlobu srca tvojega; ta sišao si da bi vidio bitku!’ Nato David reče: ‘Što sam sad učinio? Zar nije o tome bila riječ?'” (1 Sam 17,28-29).
Tko od nas nije čuo kako stariji i mlađi brat ovako razgovaraju? Cijeli odnos vidi se u nekoliko rečenica. Da pokušam izravno sažeti njihov odnos, kako to trebam učiniti? Eliab je bio ljut na Davida? On nije volio Davida? Eliab je plašio Davida? David je izbjegavao konflikt, ali njegov brat nije? Opažaš da ništa od toga zapravo ne opisuje ono što je izrečeno u gornja dva retka. Ništa od navedenog čak ni ne zvuči potpuno točno. Izravne tvrdnje rijetko kada mogu obuhvatiti kompleksnost osobnosti na način kako to može priča.
Međutim, to nije sve. Dok razmišljamo o ovim recima, vidimo da Eliab nije imao čisto srce i da je pretpostavio da ni Davidovo nije bilo čisto. Eliabova pretpostavka o Davidovim motivima daje nam uvid u njegovu motivaciju. Također vidimo da Eliab nije gledao na problem kao što je gledao David – da je na kocki bila čast Izraelova Boga. Ne samo da nije vjerovao Davidu, nego nije vjerovao ni u Božju sposobnost da ih izbavi od tog diva. Vidiš li kako je sve to sadržano u samo dva retka? Zapravo je potrebno više vremena za izravno opisivanje ovog sadržaja nego za pričanje priče, a i sve što sam ovdje rekao, ne iscrpljuje ono što je sadržano u tim recima.
Priče također mogu prenijeti poantu koja je protivna našim pretpostavkama kad mislimo da nešto razumijemo, ali zapravo ne razumijemo. U Postanku 28, Jakova su njegovi roditelji poslali da pronađe ženu. Bog mu se ukazao na putu i ponovio mu obećanja koja je dao njegovom djedu Abrahamu. Bog je izričito obećao Jakovu da će ga štititi i da ga nikada neće napustiti. Kad se probudio, Jakov je bio uplašen i čitamo:
“Tada Jakov učini zavjet govoreći: ‘Ako Bog bude sa mnom i uščuva me na ovome putu kojim ja idem, i dadne mi kruha da jedem i odjeće da se odijevam te se s mirom vratim u dom oca svojega, onda će Gospod biti moj Bog. A ovaj kamen koji sam postavio kao stup bit će kuća Božja; i od svega što mi budeš davao predano ću ti davati desetinu'” (Post 28,20-22).
Vidiš li u čemu je problem s Jakovljevim stavom? Rekao je: “Ako Bog bude sa mnom… dadne mi kruha da jedem… te se s mirom vratim u dom oca svojega… onda će Gospod biti moj Bog…” Koliko vjeruje Bogu? Što traži od Boga? Misli li da je Bog dostojan štovanja čak i kad ne daje Jakovu ono što Jakov želi? Ne. Ovdje vidimo odnos s Bogom usmjeren na samoga sebe. Jakov misli da ako nešto želi, onda to mora pribaviti sam. Jakov odlučuje što je dobro za njega i postavlja svoje ciljeve. Za Jakova, Bog je potencijalan partner u ovom poslu. Ako će ga Bog podržati, tada će Bogu dati dio onoga što dobije. Jakov prilično mnogo pati u životu zbog ovakvog stava.
Jakovljeva priča je putovanje na kojem on prepušta kontrolu, pouzdaje se u Boga i iskreno ga štuje. Biblija je jednostavno mogla reći nam to o Jakovu u nekoliko rečenica, ali to ne bi imalo jednaku snagu izazvati naše vlastite stavove prema Bogu. Dok čitaš Jakovljev zavjet, možda čuješ odjek nekih od svojih molitava i sjećaš se nekih od “dogovora” koje si sklopio s Bogom.
Stari zavjet nije knjiga koja je posvećena jednostavnim istinama i lakim odgovorima. Moraš biti voljan hrvati se s istinama koje pokazuju u različitim smjerovima. Vidjet ćeš da poslušnost Bogu ne jamči život bez problema. Financijski blagoslov ponekad je povezan s vjernim slijeđenjem Boga (kao kod Abrahama), ali često nije. U 1. Samuelovoj 25, arogantan i sebeljubiv Nabal je bogat, dok je David u bijegu kao izopćenik.
Poznavanje Boga nije nešto jednostavno. Ono uključuje uspone i padove. Odabiri koje činimo dok prolazimo kroz svoj život s Bogom od ključne su važnosti. Pisci Novog zavjeta razumjeli su to, ali rijetko su o tome pisali izravno. A nisu ni trebali jer Biblija je već bila puna ovakvih poruka.
Jedan od razloga zašto su kršćani napustili Stari zavjet u prvih nekoliko stoljeća nakon Krista (istina, nisu ga napustili, ali došli su blizu toga) jest taj što nisu znali što s njim. Po kulturi bili su Grci i Rimljani i nisu bili uronjeni u Stari zavjet poput židovskih vođa prve crkve. Bili su preplavljeni njegovom veličinom i složenošću. Stari zavjet napisan je u svijetu drugačije kulture, dok je Novi zavjet napisan unutar njihove kulture i zato je bilo mnogo lakše poistovjetiti se s njim. Nije zato iznenađujuće da su se ti rani vođe koncentrirali na Novi zavjet. Također ih je odbijala nejasnoća Starog zavjeta, pomanjkanje lakih odgovora. On ostavlja čitatelja s jednakim brojem pitanja kao što je i odgovora, a ti prvi kršćani pretpostavljali su, baš poput većine nas, da su odgovori uvijek bolji od pitanja. Međutim, neodgovorena pitanja vode nas u daljnje istraživanje na način kako to odgovori ne čine. Poznaješ li nekoga tko misli da već ima sve odgovore i da zna sve? Što misliš o takvim ljudima?
Nadam se da je ovo bio uvod u ideju o žanrovima Starog zavjeta. Svaku od ovih vrsta Pisama trebamo čitati s pomalo drugačijim očekivanjima. Od svih ovih žanrova, narativni tekstovi su dobar početak i od njih trebaš krenuti ako si tek počeo čitati Bibliju od Postanka. Sljedeća lekcija govorit će konkretno o narativnom žanru i dat će ti ideje što tražiti dok čitaš i kako bolje razumjeti Pismo koje je Isus čitao.
Pitanja za grupe
- Koji su još neki primjeri žanrova?
- Koje su neke od pogrešaka koje možemo učiniti ako pogrešno razumijemo žanrove? Jesi li se ikada razočarao zbog otkrića da žanr onoga što gledaš ili čitaš ne odgovara onome što si očekivao?
- Psalme možemo gledati kao lekcije o odnosu s Bogom. Kakva su tvoja iskustva s Psalmima?
- Što te se posebno dojmilo kod ideje da su priče bolje od izravnog poučavanja? Možeš li se sjetiti nekog primjera u kojem bi priča bila od veće pomoći od izravne pouke?
- Jesi li osobno sklapao dogovore s Bogom poput Jakova ili znaš nekoga tko je to činio? Što ti to govori o vrsti odnosa između te osobe i Boga ili o načinu na koji osoba razmišlja o Bogu?
- Stvara li u tebi nelagodu ideja o postojanju pitanja bez odgovora? Što misliš, što je tome razlog? Koliko je važno da imamo odgovore na sva pitanja?
| Naziv | Poznate priče i ljudi |
| Temelji | Adam i Eva. Kajin i Abel, Noa i Potop |
| Obitelj | Abraham, Izak, Jakov, Josip |
| Ispunjenje i promašaj | Mojsije, deset pošasti, Izlazak, Deset zapovijedi, lutanje pustinjom
Jošua, Jerihon, Rahaba, Debora, Gideon, Samson, Samuel, Ruta |
| Kraljevi | Šaul, David, Salomon |
| Kraljevstva | Ilija, Elizej, Ahab, Jona, Ezekija, Jošija, Izaija, Jeremija |
| Izbačeni | Ezekiel, Daniel, Nabukodonozor, ognjena peć |
| Vraćeni | Ezra, Nehemija, Estera |