Ne zaboravi: Bog je stvorio svijet kao dobro mjesto u kojem ga možemo upoznati i u kojem nas on može blagosloviti, ali mi smo se pobunili i uveli zlo u svijet. Zato je Bog odabrao jednu osobu, Abrahama, od koje će stvoriti narod Izrael, tako da kroz taj jedan narod može spasiti sve narode. Stari zavjet je priča o njima – priča o tome kako Bog priprema taj narod da bi on sâm mogao postati ljudsko biće rođenjem po ženi iz Izraela. Ovo je učinio zato da bi postao Spasitelj i Kralj cijelom ljudskom rodu, ispunjavajući tako svoj prvotni naum za nas: da ga poznajemo i da nas blagoslovi.
Temelji – Obitelj – Ispunjenje i promašaj
Kralj – Kraljevstva
Izbačeni – Vraćeni
Savjeti za čitanje starozavjetnih narativnih tekstova
Prošli put govorio sam o različitim žanrovima Starog zavjeta s naglaskom na narativne tekstove. Sada ću ti dati nekoliko savjeta o tome kako čitati starozavjetne narativne tekstove jer od njih trebaš krenuti s čitanjem. Trebaš pročitati sve povijesne knjige prije čitanja Joba ili Proroka. Čitanje Psalama i Izreka je lakše i možda si ih čitao ranije, ali čitanje narativnih tekstova pomoći će ti razumjeti čak i te jednostavnije knjige.
- Čitaj priče kao priče
Prva stvar koju trebaš upamtiti kod priča možda izgleda očito: riječ je o pričama. Čitaj narativne tekstove kao priče, istinite priče, ali ipak priče. One sadrže zaplet, likove, probleme, razvoj i rasplet. One su kompleksne i višestrane, a ne pripovijetke od kojih svaka sadrži samo po jednu pouku. Ove priče su daleko korisnije od toga.
U Joni nalazimo primjer zašto je važno priče čitati kao priče. Ondje čitamo da je Jona dobio zadatak da ode i podigne glas protiv zloće grada Ninive, ali Jona je pobjegao u suprotnom smjeru. Zašto je to učinio? Pisac nam to ne govori. Uobičajeno je da učitelji (posebno oni koji poučavaju djecu) dodaju detalj i kažu: “Ali Jona se bojao pa je zato pobjegao.” Ali to zapravo ne piše u priči. Trebamo iskazati poštovanje piscu tako da pričekamo i pogledamo Jonu kako bismo saznali zašto je pobjegao. Da smo to trebali saznati u prvom poglavlju, pisac bi nam to rekao. Ako nastavimo čitati, naše strpljenje je nagrađeno. U 4,2 Jona kaže Bogu da je pobjegao, ali ne zbog straha, nego zato jer nije želio Ninivljanima dati priliku da se obrate i promijene. Znao je da je Bog milosrdan i da će im oprostiti. Naše strpljenje iskazano kroz suzdržavanje od preuranjenog zaključka nagrađeno je time da vidimo jedan od najvećih obrata priče u Bibliji: “Junak” priče nije pobjegao zato jer se bojao Ninivljana, nego zato jer ih je mrzio i želio je da umru. Nije želio da dožive isto milosrđe koje je i sam iskusio.
To nas dovodi do važne točke o tome kako možemo učiti iz ovih priča. Dok promatramo likove u priči, vidimo kako oni uče dok prolaze kroz iskustva života i kroz interakciju s Bogom. Priča o Jakovu prekrasna je slika Božjeg strpljenja s čovjekom koji misli da, ako želi nešto u životu, to mora sam dosegnuti. Vidimo kako Jakov raste u razumijevanju i vjeri u Boga, ali i da je nepostojan. Njegov rast nije ravnomjeran. Ponekad se čini da čini korake unatrag. Dok čitamo Jakovljevu životnu priču, ako smo iskreni, možemo vidjeti sebe u sličnim situacijama i pritom rasti u svojoj vjeri.
- Detalji su važni, ali nisu jasni, ali glavna poanta je obično jasna.
Druga stvar koju treba znati kod čitanja hebrejskih narativnih tekstova jest da su detalji važni, ali da nisu uvijek jasni. Međutim, glavna poanta je gotovo uvijek jasna. Drugim riječima, detalji su uvijek važni, ali dva različita čitatelja mogu se ne slagati oko značenja nekog određenog detalja. S druge strane, vjerojatno će se složiti oko glavne poante. Kad čitaš neku priču drugi, treći ili četvrti put, vidjet ćeš da se tvoje razumijevanje određenih detalja mijenja zato jer si se ti promijenio. Sazrio si, znaš više, Gospodin te proveo kroz dodatna i drugačija iskustva, tako da se promijenilo tvoje opažanje. To se neće dogoditi s velikim idejama. Priča o Noi i Potopu uvijek će govoriti o Bogu koji sudi zlo, ali spašava svoje ljude.
Unatoč tome što možda promijeniš svoje razumijevanje detalja, trebaš upamtiti da je svaki detalj važan. U ovim pričama nema tako mnogo detalja. Zbog toga mogu djelovati primitivno i nezadovoljavajuće, ali to je zato jer starozavjetne priče nisu ispričane stilom na koji si navikao u svojoj kulturi. Na primjer, priče u kulturi Zapada teže mnogim opisima koji nisu nužni za razvoj radnje. Obično u njima saznajemo kako približno likovi izgledaju i kakav je njihov okoliš. Često se pokušava pomoći čitatelju ili slušatelju stvoriti vizualnu sliku akcije. I obično nema veze kakva je boja kose junaka niti je važna činjenica da razgovara s negativcem u napuštenom skladištu, ali to nam se svejedno spominje. Ovakvi opisni detalji uključeni su zato jer ih čitatelji ili slušatelji očekuju i time doživljavaju zadovoljstvo.
Opisi i detalji uopće nisu nešto zajedničko starozavjetnim pričama i zato zaključujemo da su detalji koji su ipak uključeni uvijek uključeni sa svrhom. Oni donose informacije koje su vitalne za radnju ili dodaju bogatstvo priči tako što privlače pažnju na neki njezin aspekt. U svakom slučaju, priča bi uvijek bila manje zanimljiva bez uključivanja tih detalja. Zato su fizički opisi likova tako rijetki. Nemamo pojma kako je većina likova izgledala jer to jednostavno nije važno. U tih nekoliko slučajeva kad se nekoga opisuje, obično se jednostavno kaže da je osoba bila lijepa, i to se kaže samo kad je to važno za priču. Dobar izgled važniji je za zaplet priče od ostalih opisa zato jer ljudska bića prirodno prosuđuju po vanjskom izgledu. Dobar izgled snažno utječe na ljudske motive i postupke.
Ne znamo jesu li Noa, Abraham, Izak, Jakov, Mojsije, Jošua, Debora, Gideon, Ruta, Samson ili Samuel dobro izgledali, da spomenemo samo nekoliko primjera. A onda čitamo da je Šaul, prvi izraelski kralj, bio “mlad i lijep… Među sinovima Izraelovim i ne bijaše čovjeka ljepšeg od njega; od svojih ramena pa naviše bijaše viši od svega puka” (1 Sam 9,2). Zašto to znamo za Šaula, ali ne i za ove ostale? Razlog zašto to čujemo o Šaulu jest taj što je on ljudski kralj kojeg je narod dobio nakon što je odbacio Gospodina kao svoga kralja. Šaul je izgledao upravo kao čovjek kakvog je narod očekivao i želio kao svoga kralja. Izvana je bio lijepe vanjštine, ali njegovo srce bilo je daleko od Boga.
Jedini muškarac u Postanku koji je opisan kao lijep bio je patrijarh Josip. Dva su razloga za to. Prvo, to nam objašnjava zašto ga je pokušala zavesti žena njegova gospodara nakon što je otet i prodan u roblje u Egipat. Drugo, ovo je primjer dobre književnosti. Ranije smo vidjeli kako je njegova baka Sara, Abrahamova žena, dok je bila u Egiptu, uzeta iz svoje obitelji da bi joj se udvarao jedan egipatski vladar, ali Gospodin ju je sačuvao. Tako ranije u Postanku nalazimo priču o lijepoj ženi patrijarha u Egiptu kako je protiv njene volje uzima požudni egipatski vladar. Kasnije, nalazimo lijepog patrijarha odvedenog u Egipat protiv njegove volje kako ga optužuje požudna žena egipatskog vladara. Opažanje paralela i sličnosti unatoč razlikama zanimljivo je i čini priču dobrom. Naš Bog je umjetnik i za ljepotu nije potreban razlog. Ona je dobra sama po sebi. S nešto praktičnije strane, ove paralele također nam pomažu razmišljati o različitim ishodima u ove dvije priče. Saru je spasila Božja intervencija i vraćena je svome mužu s mnoštvom poklona, ali Josip je pobjegao od njezinih udvaranja i rezultat je bio da je bačen u zatvor. Na kraju ispada da je trebao završiti upravo u zatvoru. Iako naizgled ispada kao da Bog nije intervenirao da bi zaštitio Josipa, ima li Bog manju kontrolu nad ovom pričom nego nad pričom o Sari? Ili, razmišljajući o tvojoj situaciji, kad ti se događa nešto loše, znači li to da te Bog ostavio ili možeš li očekivati da će ona voditi u nešto dobro?
- Upoznaj likove promatrajući ih.
Sljedeća važna točka jest da likove upoznaješ promatrajući što čine i slušajući što govore. Ne zaboravi da u tim pričama nema mnogo opisa, tako da nemoj očekivati da ti se kaže da je Josip bio odgovorna i dobro organizirana osoba. To možeš znati kad ga vidiš kako je odgovoran i dobro organiziran.
U 2. Samuelovoj 14, Abšalom, sin kralja Davida, živi u Jeruzalemu, ali budući da ga njegov otac odbija vidjeti, nitko drugi ne želi ga vidjeti. (Činjenica da je ubio svog brata možda je uzrok ovakvog stava njegova oca.) Ne može privoliti nikoga da progovori kralju za njega zato jer nitko s njim uopće ne razgovara. Zato je naredio svojim slugama da zapale žitno polje Davidova generala Joaba. Kad je Joab ljut došao k Abšalomu, Abšalom je iskoristio tu prigodu da dogovori susret sa svojim ocem. Ne treba nam reći da je Abšalom inteligentan i bezobziran. To vidimo i ne treba nas iznenaditi kad pokuša zbaciti svog oca s prijestolja i u tome skoro uspije.
Također ne zaboravi da su ti likovi bili stvarni ljudi i da to znači da su se mogli mijenjati i rasti. Nisu ostali isti. Na primjer, ako ne shvatiš da je Estera započela svoju priču kao slaba žena, uvijek popularna ljepotica koja ide linijom manjeg otpora da bi izbjegla probleme u životu, nećeš ovdje vidjeti pravo junaštvo. Kod prepričavanja Esterine priče obično se kaže da je bila odabrana za kraljicu zato jer je kralj vidio nešto u njenom karakteru što druge djevojke nisu imale, unatoč tome što su možda izvana bile ljepše ili glamuroznije. Ova pretpostavka dolazi od toga kad vidimo kako je Estera hrabra na kraju priče i pretpostavke da je takva bila cijelo vrijeme priče, što nije bilo slučaj. Estera je postala kraljica zato jer je bila najljepša i najglamuroznija, a ne zbog svog karaktera. Obrati pažnju na to kako je prikazan kralj i zapitaj se je li on osoba koja bi odabrala kraljicu na temelju njezina dobrog karaktera.
U Postanku 37 Juda je prodao svog brata Josipa u ropstvo i zatim dopušta da njegov otac plače misleći da je Josip mrtav. Juda se čak pretvarao da tješi svog oca. U Postanku 44 strastveno govori kako bi sačuvao svog brata Benjamina da ne postane rob. Nudi sebe umjesto Benjamina da bi poštedio svog oca od tog gubitka. Kako je Gospodin izveo tu promjenu u Judi? Što mu se dogodilo između 37. i 44. poglavlja da je postao tako drugačija osoba? Ako pročitaš poglavlja između, pronaći ćeš odgovor.
- Prosuđuj sam.
Trebaš sam prosuđivati. Gornji primjeri pokazuju da se od tebe očekuje da sam prosuđuješ likove tako da ih promatraš. Neće ti se servirati odgovori. Trebaš obraćati pažnju. Kad to ne bi bilo tako, priče bi brzo izgubile svoj sjaj i ne bi bile jako zabavne za ponovno čitanje.
Prosudbe koje trebaš donositi ne tiču se samo likova. Od tebe se također očekuje da ocjenjuješ njihove postupke. Pripovjedač ili Bog rijetko izravno ocjenjuju nečije postupke. Od svih grešaka koje možemo počiniti tijekom čitanja hebrejskih narativnih tekstova, pogrešno shvaćanje ovoga vjerojatno će dovesti do najgorih pogrešnih zaključaka. Kroz stoljeća, mnogi vjernici su pretpostavljali da su starozavjetne priče “priče o junacima” pa su posljedično često uljepšavali ono što su ti likovi činili. Neki od likova koje se pokušalo protumačiti kao junake su: Samson, vjerojatno najsebičniji čovjek u Bibliji, te Abimelek, Gideonov sin, masovni ubojica. Još jedan primjer je da se pokuša opravdati Gideonov masakr kod Penuela (Suci 8,17). Pisci ovih priča pretpostavljaju da čitatelj dovoljno dobro zna što je dobro, a što zlo da može donositi neovisne moralne prosudbe. Trebalo bi biti očito da Samson, muškarac čija požuda za ženama je tek mala karakterna slabost u usporedbi s njegovom požudom za osvetom, nije junak i ne ističe se kao netko koga treba oponašati. Postoje brojni primjeri moralno upitnog ponašanja o kojima se govori bez izričite osude.
Važno je razumjeti da postoji stvarna opasnost od razmišljanja da su starozavjetne priče zamišljene kao primjeri koje treba slijediti – neke od njih jesu, ali tek nakon pažljivog razmatranja. Stari zavjet naglašava da su ti “junaci” koje je Gospodin upotrijebio često posrtali (baš kao i mi), ali da je Gospodinov cilj ipak postignut. Samson je postigao neke stvari s tim zrnom vjere koju je imao, ali to ne znači da je on junak. Mnoge priče govore o Božjoj vjernosti unatoč ljudskim promašajima i pokazuju da je Gospodin uvijek pravi junak.
Ovo je jako primjenjivo i na naše živote. Gospodin ne djeluje kroz svoje sljedbenike zato jer su oni tako dobri. On djeluje kroz njih unatoč tome što nisu tako dobri. Ako se pouzdamo u njega, on će djelovati kroz nas unatoč tome što nismo tako dobri. Ovo bi trebalo pomoći svakome od nas da bude iskren o svojim promašajima i slabostima, umjesto da laže samoga sebe i druge o tome kakvi smo zapravo. Bog ne bira upotrebljavati i blagoslivljati nas zato jer smo tako dobri, nego zato jer je on tako dobar.
Priče često neizravno komentiraju dobro i loše ponašanje tako da izlažu posljedice. Dva očita primjera toga su poligamija i laganje. Stari zavjet ne osuđuje izravno poligamiju, ali možemo opaziti da, unatoč brojnim primjerima, ne postoji ni jedan slučaj sretne poligamije. Slično, mnogi likovi lažu u pričama, ali gotovo uvijek iz toga proizlazi neko zlo.
- Obrati pažnju na to što Bog čini i kako se ljudi odnose prema Bogu.
S obzirom na to da svrha Biblije nije da bismo poznavali sadržaj Biblije, nego da bismo upoznali Boga Biblije, zapitaj se kako se likovi odnose prema Bogu. Vjeruju li mu? Jesu li mu poslušni? Kako Bog reagira na ono što čine? Ne zaboravi da je i Bog lik u tim pričama. Zapravo je on taj koji povezuje sve priče. Ostali likovi dolaze i odlaze, ali on ostaje. On je konačna poanta priča. Na kraju krajeve, Isus je rekao da sve one svjedoče o njemu (Iv 5,39). Dok čitaš priče i razmišljaš o njima, zamoli Gospodina da ti se objavi kroz njih. Reci mu da ga želiš upoznati. Opazit ćeš da se s vremenom tvoje razumijevanje Boga izoštrava. Vidjet ćeš da su određeni stavovi i obrasci ponašanja prema Bogu ispravni te da odražavaju ispravno razumijevanje Boga, dok drugi stavovi pokazuju pogrešno razumijevanje.
Na primjer, jedan od uobičajenih stavova koji nikada nije pohvaljen u Bibliji je fatalizam. Mnogi ljudi pretpostavljaju da, s obzirom na to da je Bog svemoćan i sveznajuć, naši odabiri ne utječu na ishod. Ovo je pogrešno razumijevanje koje proizlazi iz zaključivanja na temelju naših ideja o Bogu ili iz teoloških tvrdnji iz Biblije bez obraćanja pažnje na zapise koje nam je Bog dao iz kojih se vidi kako on zapravo stupa u interakciju s nama.
Od prvih priča Bog nam pokazuje da su ljudski odabiri važni zato jer Bog želi da oni budu važni. Dao je Adamu da imenuje životinje. Nije dao Adamu imena životinja. Adam i Eva bili su neposlušni Bogu u Vrtu i posljedice tog odabira još su uvijek u tijeku. U 1. Samuelovoj 2,27-36 i 3,11-14 Bog govori svećeniku Eliju da će oba njegova sina umrijeti i da će njegova obitelj biti uklonjena sa svećeničke pozicije zbog sveg zla koje su počinili. Eli je odgovorio: “On je Gospod; neka čini što je dobro u njegovim očima” (1 Sam 3,18b). U istoj knjizi (s obzirom na to da su 1. i 2. Samuelova zapravo jedna knjiga koja je podijeljena na dvije zato jer je preduga da bi stala na jedan svitak), Bog kaže Davidu da će dijete koje je začeo u preljubu umrijeti. Kad se dijete razboljelo, David nije reagirao kao Eli i ponašao se prema Bogu kao da je on sudbina ili karma. “I David je iskao u Boga za dječaka; bio je David i u postu, i ulazio je, i ležao svu noć na zemlji” (2 Sam 12,16). Kasnije je objasnio: “Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao; jer rekoh: ‘Tko zna, možda će mi se Gospod smilovati pa dijete ostane živo'” (2 Sam 12,22). David je znao da je Bog osoban i da ga dira kad se ljudi ponize pred njim i mole ga za milosrđe. Koji od ove dvojice je bolje razumio Boga? Koji od njih je imao srce za koje nam Gospodin kaže da je općenito bilo ispravno prema njemu? To sigurno nije bio fatalistički Eli.
Fatalistički stav zamišlja Boga kao udaljenog, koji zapravo nije u interakciji s ljudskim bićima, nego im se samo obraća s visoka. Ono što mu odgovaramo na to zapravo nema utjecaj. Čak nije ni važno da išta odgovorimo. Važno je samo da prihvatimo njegovu volju i budemo mu poslušni. U ovim pričama ne vidimo objavu ovakvog Boga.
- Pripovjedač je pouzdan, ali likovi nisu uvijek pouzdani u svojim izjavama.
Priče imaju Pripovjedača. On je sveznajuć i uvijek je u pravu. On nam može reći što se događalo u nečijem srcu, pa čak i što Bog razmišlja. Ako lik kaže nešto što je suprotno onome što Pripovjedač kaže, lik je u krivu. Na kraju krajeva, likovi su samo ljudi i mogu lagati ili biti pogrešno informirani. Uspoređivanje onoga što lik kaže s onim što znamo da je istina zato jer nam je to rekao Pripovjedač koristan je način spoznavanja motivacije lika i njegovog pogleda na svijet.
Dobar primjer ovoga vidimo u dvije priče o smrti Šaula. U 1. Samuelovoj 31,3-6 opisana je smrt kralja Šaula – da je pao na svoj mač i umro. Zatim u 2. Samuelovoj 1,5-10 Davidu dolazi mladić i tvrdi da je Šaul, dok je stajao, zamolio, njega Amalećana, da ga ubije, što je ovaj i učinio. Ako pretpostavimo da su obje priče točne, moguće je reći da je Šaul pao na svoj mač, ali nije odmah umro. Umjesto toga, opet je ustao i zamolio stranca u prolazu da ga ubije. Međutim, mnogo je jednostavnije i prirodnije reći da Amalećanin laže. Sjetimo se da prvu verziju priče govori Pripovjedač i da je potpuno pouzdana. S druge strane, dok možemo biti sigurni da je Amalećanin stvarno rekao ono što je zapisano, ne možemo biti sigurni da je rekao istinu. Možemo pretpostaviti da je naletio na Šaulovo tijelo i opljačkao ga te zatim, ne znajući Davidov stav prema Šaulu, mislio da će dobiti nagradu ako ustvrdi da je ubio Šaula.
Ovo je bio pregled narativnog žanra i kako ga čitati. Nadam se da će ti sljedeći savjeti pomoći pri čitanju.
- Čitaj priče kao priče
- Detalji su važni, ali nisu jasni, glavna poanta je obično jasna.
- Upoznaj likove promatrajući što čine i govore.
- Prosuđuj sam.
- Obrati pažnju na ono što Bog čini i kako se ljudi odnose prema Bogu.
- Pripovjedač je u pravu, ali likovi nisu uvijek u pravu.
Sljedeća lekcija govorit će o jednoj stvari ključnoj za razumijevanje Starog zavjeta: Savezima.
Pitanja za grupe
- Što misliš, zašto je važno čitati priče kao priče? Je li ovo tebi nova ideja?
- Jesi li prije razmatrao ideju da Biblija sadrži obrate u radnji poput onog u Joni?
- Koji su neki od načina na koje se starozavjetne priče razlikuju od onih na koje si navikao? Kad bi netko iz tvoje kulture govorio priče, što bi bilo drugačije?
- Imaš li primjer iz svog života kad te Bog zaštitio kao Saru? Ili kada te nije zaštitio, poput Josipa kad nije spriječio da ga prodaju u roblje? Jesi li opazio dobre posljedice iz tih događaja? Ohrabruje li te to što je Josip morao čekati više od dvadeset godina prije nego što je razumio zašto je Gospodin dozvolio da se to dogodi?
- Jesi li pronašao priču između Postanka 37 i 44koja objašnjava promjenu Judinog karaktera?
- U Bibliji Bog vodi brigu o tome da pokaže greške ljudi kroz koje djeluje. Što misliš, zašto on to čini? Je li važno biti otvoren što se tiče naših pogrešaka i promašaja?
- Kad pogledaš sebe, opažaš li znakove fatalističkog stava? Kako možeš razmišljati i djelovati drugačije temeljeno na stvarnosti u kojoj nam se Bog obraća osobno i u kojoj Bog intervenira u naše živote?
- Na kraju krajeva, zašto izbori koje činiš imaju smisla?
| Naziv | Poznate priče i ljudi |
| Temelji | Adam i Eva. Kajin i Abel, Noa i Potop |
| Obitelj | Abraham, Izak, Jakov, Josip |
| Ispunjenje i promašaj | Mojsije, deset pošasti, Izlazak, Deset zapovijedi, lutanje pustinjom
Jošua, Jerihon, Rahaba, Debora, Gideon, Samson, Samuel, Ruta |
| Kraljevi | Šaul, David, Salomon |
| Kraljevstva | Ilija, Elizej, Ahab, Jona, Ezekija, Jošija, Izaija, Jeremija |
| Izbačeni | Ezekiel, Daniel, Nabukodonozor, ognjena peć |
| Vraćeni | Ezra, Nehemija, Estera |